Beč, (IKA) – Strahovi određuju živote mnogih ljudi, a jedan od njih je i strah od Boga koji kažnjava. No, “strah Božji”, ako ga se pravilno razumije, može naprotiv biti “početak mudrosti” te pomoći kod uklanjanja pretjeranih strahova u životu, istaknuli su predavači na zasjedanju “o strahu Božjem i o prestrašenosti”. Konferencija je održana tijekom vikenda u Beču, u organizaciji Instituta religioznosti u psihijatriji i psihoterapiji (RPP) iz Beča, pod visokim pokroviteljstvom kardinala Christopha Schönborna, izvještava agencija Kathpress.
Strah je u biti važno alarmantno stanje koje ljudima pomaže u suočavanju s novim i uznemirujućim situacijama, istaknuo je psihijatar Reinhard Haller iz Innsbrucka. Krajnja i potpuna odsutnost straha jednako je opasna kao i patološki oblici straha, kao što su napadi panike, prisile ili fobije koje blokiraju sve osjećaje i čine. Cilj terapije u takvim slučajevima je da pacijenti ponovno postanu “gospodari u vlastitoj kući”.
Filozofkinja Hanna Gerl-Falkovitz iz Dresdena govorila je o strahu od “hirovitih božanstava” koje valja stalno “odobrovoljavati” prinošenjem žrtava. Potpuno različita od te je predodžba kršćanskog Boga, gdje Bog sebe žrtvuje – predavši svoga Sina. U tome leži jedinstvenost kršćanstva, istaknula je Gerl-Falkovitz.
Biblijski Bog objavljuje se riječima: “Ne bojte se!” dodao je rektor više škole Svetog križa o. Karl Wallner. To pokazuje stvarnu Božju veličinu pa je prirodna reakcija čovjeka da se uplaši kada ga upozna. Vjera bi bila površna kada u njoj ne bi bilo straha Božjeg, ali njega se najčešće pogrešno razumije. Strah Božji uistinu nije strah od “okrutnoga i nepredvidljivoga”, nego daleko više “strahopoštovanje pred nedokučivom ljubavlju”.
Strah Božji koji potiče samospoznaju čovjeka kao Božjeg stvorenja, pomaže mu i liječi ga, izjavio je voditelj zasjedanja neurolog Raphael Bonelli, koji je perfekcionizam opisao kao izvor mnogih strahova. Pretjerani perfekcionizam vidimo u kultu tijela, koji vodi u poremećaj prehrane, u pretjeranoj “političkoj korektnosti”, u učinkovitom razmišljanju, ali i u religiji. Bonelli je istaknuo: “Perfekcionist pred Bogom može stajati samo kao grešnik i prositelj, ne čineći ništa da bi zaslužio oproštenje. On sebe samoga pretvara u ideal i pretjerano strogo sudi druge, poput farizeja.” Kako perfekcionizam stoji na putu “životu u punini”, često dovodi do paničnog straha od vlastitih pogrešaka i vodi pacijenta u opasnost da “izgori”, pa psihijatar, psihoterapeut i neurolog žrtvi trebaju pomoći u vježbanju vrline “tolerancije nesavršenosti”. “Griješiti je ljudski i neuspjeh je sastavni dio života. Tko to prihvaća, dobiva unutarnju slobodu i živi daleko sretnijim životom.”
Suorganizatori zasjedanja, koje je okupilo oko 280 sudionika, bile su i Crkvena viša pedagoška škola u Beču/Krems, viša škola Svetoga križa i Privatno sveučilište Sigmund Freud u Beču, čija je prorektorica Jutta Figl u pozdravnom govoru pohvalila već četvrtu godinu plodne suradnje s RPP institutom. Slična zasjedanja u idućoj godini bavit će se temama krivnje i kajanja, meditacijom, neurozama i askezom te kontemplacijom i multitaskingom.