Strizirep, 17. 8. 2000. (IKA) – Na blagdan zaštitnika župe, sv. Roka, 16. kolovoza, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Ante Jurić posvetio je u misnom slavlju obnovljenu župnu crkvu u Strizirepu, podignutu prije 400 godina. U propovijedi je upozorio vjernike kako valja graditi, ne samo crkvu kao zgradu, nego i onu, koja se piše velikim početnim slovom, Crkvu, tj. zajednicu vjernika, narod Božji. Posebno u naše vrijeme potreban je zdrav nauk, kako bismo opstali i othrvali se unatoč svim pogibeljima i prijetnjama. Oni koji nam psuju oca i majku, koji mrze Crkvu, svećenike i biskupe, sigurno nam ne žele dobro, rekao je nadbiskup, dodajući da nas na to opominje i sv. Roko, te nam je i stoga uzor koji valja nasljedovati.
Nakon euharistijskog bogoslužja, nadbiskup Jurić blagoslovio je i uređeno groblje, oko kojega je podignut ogradni zid. Župnik don Marin Matijaca podsjetio je kako je župna crkva obnovljena na poticaj pok. Vlade Vrgoča Dujkića te zahvaljujući upornosti i prilozima malobrojnih župljana koji su osnovali odbor za obnovu crkve. Radove je vodio domaći poduzetnik Nikola Janković. Obnova crkve započeta je između dva svjetska rata, te je zbog II. svjetskog rata spriječena. Župna kuća je u ruševnu stanju, a župnik već šezdesetak godina živi u susjednom Vrpolju. U Strizirepu živi stotinjak duša, a samo je dvoje djece u osnovnoj školi. Puk se iselio, većinom u Njemačku, Kanadu, Australiju, te u Split i susjedni Trilj. Iz župe je rodom don Bože Renjić, sada župnik u Kaštel Gomilici. Uz susjedne župnike cetinskog dekanata, na proslavu je došao i don Pavao Vuković, koji je bio župnik Strizirepa prije pedesetak godina.
Prisjeća se kako u njegovo doba nije bilo poda u crkvi, pa su svi stajali na zemlji i kako je prokišnjavao krov, te su mu za kišnih dana vjernici držali kišobran dok je govorio misu. Sada je crkva od temelja obnovljena i uređena iznutra i izvana, te su čak stavljena i elektrificirana zvona i sat, premda je u cijeloj župi svega tridesetak obitelji, uglavnom starijih osoba. No, mnogi koji su odselili redovito dolaze u Strizirep za blagdan sv. Roka, a oni koji mogu, rado se vrate u svoje rodno mjesto svake subote i nedjelje.