Zagreb, (IKA) – U sklopu izbornog kolegija Pedagogija zajedništva i Agazzi metoda 26. ožujka na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu održan je stručni skup “Interdisciplinarni pristup odgoju – za kulturu jedinstva”.
Kolegij Pedagogija zajedništva u Agazzi metodi održava se u sklopu suradnje Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i studijskog centra Pokreta fokolara za pedagoške znanosti.
Riječ dobrodošlice uime dekana Učiteljskog fakulteta prof. dr. Vladimira Šimovića, uputio je prof. dr. Ante Bežen, prodekan za nastavu i studente. Kratko je predstavio i Pokret fokolara, te Institut Sophia čiji je rektor prof. dr. Piero Coda uputio pozdravno pismo.
Prof. Anna Lisa Gasparini, izvoditeljica kolegija, predstavila je Institut Sophia koji je nastao je intuicijom Chiare Lubich, utemeljiteljice Pokreta fokolara. Sveučilišni institut Sophia akademska je radionica za formaciju, studij i istraživanje koja omogućava stjecanje i stalno produbljivanje kršćanski nadahnute kulture, sposobne prosvijetliti i oživjeti mnogostruke ljudske dimenzije i različite znanstvene discipline. Stoga je to zajednica formacije, studija i istraživanja, koju sačinjavaju profesori, studenti i ostalo osoblje, svatko u skladu sa svojim znanjima i zadacima.
Otvoren je godine 2008. u Loppianu blizu Firence, a ustanovila ga je Sveta Stolica dekretom od 7. prosinca 2007. Studij traje dvije godine i zamišljen je kao diplomski studij drugog i trećeg akademskog stupnja iz “Osnova i perspektiva kulture jedinstva”. Obraća se studentima raznih zemalja koji žele proširiti svoju specijalizaciju u interdisciplinarnoj i transdisciplinarnoj perspektivi, s ciljem usmjeravanja svojih studija prema kršćanskim obzorima kulture jedinstva.

“Društvo koje se sve više specijalizira – izazovi i očekivanja” bio na naziv izlaganja koje je održao prof. dr. Bennie Callebaut. Upozorio je da živimo u svijetu koji se u mnogočemu razlikuje od onoga u prošlosti te iznio podatak da je godine 1800. nešto manje od 2,5% svjetskog pučanstva živjelo u okruzima većim od 10.000 stanovnika. Nasuprot tome, prije nekoliko godina UN je izvijestio da više od 50% svjetskoga pučanstva živi u gradovima. U nastavku izlaganja posebno se osvrnuo na funkcionalnu diferencijaciju. Istaknuo je, kako je to važno dostignuće društvene povijesti. Poteškoće su prilično logične: samostalnost različitih podsustava je samo donekle istinita, svi su potrebni jedni drugima. U tom kontekstu podsjetio je na temeljno pitanje koje uz to vežemo, tj. gušimo li evolucijom i prevlašću racionalizma, više funkcionalnoga nego bitnoga, pitanja o bitku, o smislu života, kako idemo, u korist onih kako raditi što bolje, brže i više?
Pojasnio je kako se na Sophiji trude ta pitanja postaviti sami sebi i istraživati mogućnosti, pronalaziti jasne odgovore, sposobne uključiti sva područja s pripadajućim poticajima. Predstavio je zatim istraživanja Sophije na području gospodarstva, političkog uređenja, filozofije i teologije, socioloških znanosti.
Na kraju je istaknuo, kako Sophia pokušava proučiti ulogu vjerskog čimbenika u nastojanju ostvarivanja ujedinjenog svijeta – ne više kao baldahina koji pokriva sve ostalo, već kao kvasca u tijestu. Proučavati kako ispod i iznutra obnavljati naša suvremena društva – prijedlog je koji vodi Sophiju na širokom području društvenih znanosti.

“Interkultura – izazov za odgoj” bio na predavanje koje je održao prof. dr. Giuseppe Milan s Fakulteta odgojnih znanosti Sveučilišta u Padovi. Čvrsto vjerujem da interkulturalan odgoj nije nešto prostorno ograničeno što se primjenjuje, primjerice samo u učenika ili odraslih stranih državljana – kako bi im se pomoglo da se uklope u naše okružje. Mislim da on mora zanimati svakoga, u bilo kojem okružju, neovisno o činjenici prisutnosti migracije, rekao je predavač, dodajući da bi svatko trebao biti subjekt-promicatelj odgoja, osobito samoodgoja i to s težnjom širenja interkulturalnosti. Zadaća interkulturalnog odgoja upravo je na putu približavanja, polazeći od udaljenosti (antropološke, egzistencijalne, kulturološke…) koja u drugome prepoznaje neprijatelja, do uzajamne prisnosti, do “bratstva”, do “gostoprimstva” koje znači “suživot u različitosti”, koje otvara vrata doma drugoga, doživljenoga kao brata. Prof. Milan istaknuo je na tom putu važnost umijeća prihvaćanja, koje predviđa i “znanje polaska ususret”, razumijevanje potreba drugoga, njegova poziva, njegov mogući poziv u pomoć. Uz prihvaćanje, i empatija i slušanje pomažu “razumjeti” drugoga. Svi ti “interkulturalni savjeti” pomažu nam “srediti glavu”, ali i oblikovat “sređeno srce”, sposobno voditi autentičan dijalog, za bliskost, ljubav, bratstvo i pravo jedinstvo.
Svoje iskustvo Sophije predstavili su i studenti Jelena Miliša iz Pazina, jedna od tri studentice iz Hrvatske, Marisu Dominguez iz Španjolske i Jose Luis Bomfim iz Brazila.