Đakovo, (IKA/TU) – Stručni skup za vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola Đakovačko-osječke nadbiskupije na temu “Od ishoda do vrednovanja – Bloomova taksonomija znanja u nastavi vjeronauka” održan je 9. ožujka u Dvorani biskupa Antuna Mandića Središnje nadbiskupijske i sveučilišne knjižnice u Đakovu. Oko 230 okupljenih vjeroučitelja pozdravio je đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, izrazivši zadovoljstvo temom skupa. “Vrlo je važno vidjeti što to učenici misle o nama, što kažu oni koje odgajamo, kojima se obraćamo, kojima upućujemo riječi – kakvo je njihovo mišljenje o nama i o riječima koje im upućujemo? O tome možemo postaviti pitanja svjetovnim ili crkvenim institucijama koje o nama vode brigu, ali posebno je važno čuti mišljenje učenika jer, na kraju krajeva, oni će biti rezonanca našega djelovanja, naših riječi, a još više našega života”, istaknuo je nadbiskup Srakić. Vjeroučitelje su pozdravile i predstojnica Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. Teuta Rezo te viša savjetnica za vjeronauk pri Agenciji za odgoj i obrazovanje Ankica Mlinarić, koja ih je upoznala s dnevnim redom.

Prvo predavanje održala je predstojnica Ureda za vjeronauk u školi Zagrebačke nadbiskupije prof. dr. s. Valentina Mandarić. Govoreći na temu “Vrednovanje vjeronauka od strane učenika”, iznijela je pogled na vrednovanje u vjeronaučnoj nastavi i vrednovanje nastave vjeronauka u Hrvatskoj, temeljeno uglavnom na empirijskom istraživanju koje je 2011. godine, nakon 20-godišnjeg provođenja nastave vjeronauka u Hrvatskoj, provedeno među učenicima osnovnih i srednjih škola Zagrebačke nadbiskupije. Istraživanje je pokazalo niz zanimljivih podataka; među ostalim, čak 74,1 % vjeroučenika maturanata, koji su vjeronauk imali dvanaest godina, smatra da vjeronauk nikako ne bi trebalo isključiti iz odgojno-obrazovnih procesa u hrvatskim školama. U usporedbi s drugim nastavnicima izneseno je koje kompetencije kod vjeroučitelja vjeroučenici nalaze više, a koje manje, te koje su im kvalitete vjeroučitelja najvažnije, a za koje smatraju da im nedostaju.

U predavanju na temu “Ishodi učenja u nastavi vjeronauka” dr. Ružica Razum kroz primjere iz prakse istaknula je važnost jasnoće kriterija ocjenjivanja. Pojašnjavajući važnost ishoda učenja, naglasila je da oni učiteljima, među ostalim, pružaju jasnu osnovu za određivanje sadržaja koje će poučavati, nastavnih strategija i metoda koje će primjenjivati te za određivanje aktivnosti koje učenici trebaju izvesti. Također, ishodi učenja učenicima pružaju jasnu i konkretnu sliku što će morati znati i umjeti na kraju određenog nastavnog razdoblja, daju im jasan okvir koji usmjerava njihovo učenje te jasno artikuliranu osnovu za pripremanje za ispite, odnosno provjere, dok roditeljima omogućuju stjecanje jasne slike o tome koju vrstu i dubinu znanja, vještina i vrijednosti njihova djeca mogu steći u školi.

Drugo predavanje dr. Mandarić na temu “Vrednovanje u vjeronaučnoj nastavi” nazočnima je pokazalo koliko je važno da kvalitetan vjeroučitelj provodi vrednovanje svakog učenika ponaosob, na razini usvojenog znanja i ponašanja, te samovrednovanje. Predavačica je istaknula i temeljno pedagoško načelo “Uspjeh za sve”, što znači da u planiranju nastave učitelj razred mora promatrati na takav način da svakom omogući uspjeh, što podrazumijeva da s vremena na vrijeme mora mijenjati način rada i metode. To je veliki zahtjev za vjeroučitelja, ali se nameće kao pedagoški zahtjev. Rečeno je kako se u procesu poučavanja naglasak stavlja na aktivnu interakciju, samostalno istraživanje, autentično učenje te transfer znanja i informacija. Ako želimo pravo vrednovati, treba definirati ishode, izabrati i formulirati ciljeve, definirati kriterije za bodovanje, provoditi probne testove te učenicima dati povratnu informaciju o rezultatima vrjednovanja. Vrednovanje koje želi biti objektivno i autentično, mora se temeljiti na poznatim, transparentnim i javnim kriterijima, zaključila je predavačica.

Potaknuti aktualnom situacijom vezanom uz zdravstveni odgoj, nakon stanke organiziran je okrugli stol na temu “Vrednovanje vjeronauka kao mjesta odgoja za vrednote – polazišta i perspektive predmeta kao bitnog čimbenika društveno- humanističke skupine predmeta”, koji je za ciljeve imao predstaviti vjeronauk kao predmet koji pridonosi humanoj izgradnji društva, izreći kritički osvrt na društvenu scenu i problem nepluralnosti, dati moguće prijedloge neiskorištenih mogućnosti djelovanja te ohrabriti sudionike dobrim primjerom uključenosti u izgradnju društva.

Predstavljajući vjeronauk kao dio odgojno-obrazovnog sustava u društveno-humanističkom području, koji utječe na izgradnju stavova učenika i očekuje njihovu društvenu uključenost te progovorivši o mogućnostima djelovanja i vjeronauku nakon 20 godina, viša savjetnica Ankica Mlinarić, dipl. teolog, sa stručne je strane pojasnila kako vjeronauk odgaja za vrednote i koji su zadaci pred svima. Dr. Suzana Vuletić, docentica pri Katedri moralne teologije na KBF-u u Đakovu, iz znanstveno-teološkog kuta govorila je o teološkoj retrospektivi aktualnog društvenog stanja, povredi etike na društvenoj sceni te o prijedlozima jačanja teološke svijesti i aktivnosti, kao i mogućnostima jačanja kapaciteta. Dr. med. Željka Markić, potpredsjednica udruge GROZD, te predsjednica Udruge “Obiteljsko obogaćivanje”, iznijela je primjere djelovanja aktivnih vjernika laika u društvu, govorila o poduzetnim aktivnostima te se osvrnula na iste, potičući na djelovanje u konkretnim prijedlozima.
U dijelu skupa nazvanom “Primjeri dobre prakse”, vjeroučitelji su čuli tri vrlo dojmljiva svjedočenja vjeroučitelja koji su se uključili u informiranje roditelja o zdravstvenom odgoju: Emilije Dodig, Ivana Tutiša i Josipa Džakule, a skup je završio raspravom te obavijestima Katehetskog ureda i AZOO.