Zagreb, (IKA) – U organizaciji Ureda za vjeronauk u školi Zagrebačke nadbiskupije i Agencije za odgoj i obrazovanje u velikoj dvorani Međubiskupijskog sjemeništa na Šalati okupilo se 14. ožujka više od 450 vjeroučitelja i vjeroučiteljica osnovnih škola Zagrebačke nadbiskupije na posljednji stručni skup u ovoj školskoj godini. Glavna tema bila je vezana uz Nacionalni okvirni kurikulum (NOK), a predavači su bili prof. dr. Vladimir Jurić i prof. dr. Ružica Razum.

Na početku susreta sudionicima se obratio zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić. Osvrnuvši se na problem kako komunicirati misli i stavove, naveo je primjer vjeronauka u školi, istaknuvši kako je on prema broju onih koji ga pohađaju vrlo uspješan, no gledajući koliko vjeroučenika tu informaciju provodi u život samo na primjeru sudjelovanja na misnim slavljima uočava se da je postotak mali, odnosno oko 15 do 20 posto katolika redovno prakticira vjeru. Stoga se s pravom pitamo kako biti uspješniji u prenošenju iskustva znanja i ljepote bogatstva susreta i života s Bogom; što trebamo komunicirati slušateljima, mladima kojima smo poslani kao vjeroučitelji. Velik je to izazov, zaključio je biskup.

Sudionicima skupa obratila se i nova viša savjetnica za vjeronauk u školi pri Agenciji za odgoj i obrazovanje Gordana Barudžija, izrazivši želju da se u promišljanju o kurikulumu posvijesti što čini temelj našeg društva i odgojno-obrazovnog sustava.

Prof. dr. Vladimir Jurić s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u predavanju je istaknuo kako smo svakodnevno svjedoci prestrojavanja različitih podsustava našeg društva, poput pravnog, gospodarstva, financija. Slično je i s obrazovnim podsustavom, u ovom trenutku i ne možemo drukčije, nego tražiti poveznice koje će zrcaliti ono što je europsko, uz trajno čuvanje onoga što je naše. Stoga je i započet rad na Nacionalnom obrazovnom kurikulumu po uzoru na prestižne europske zemlje, koje imaju polazni, osnovni dokument iz kojega se kasnije delegiraju svi drugi dokumenti karakteristični za obrazovni sustav.
Dr. Jurić istaknuo je kako je važna karakteristika kurikuluma da je to razvojni dokument, otvoren za promjene i poboljšanja ovisno o potrebama i razvojnim težnjama na području odgoja i obrazovanja, a promjene će se temeljiti na rezultatima istraživanja i rezultatima vrednovanja.
Njegova otvorenost i razdvojivost omogućuje uključenje većeg broja partnera, tj. poticaj na novi način razmišljanja u školi i izvan nje, kao i sve one koji školu podupiru. Tu dolaze do izražaja kvalitativna područja koja obuhvaćaju razrednu i školsku klimu, unutarnje i vanjske relacije, školski menadžment i profesionalizam i usavršavanje, a u središtu svega je poučavanje i učenje.

O mjestu vjeronauka u Nacionalnom okvirnom kurikulumu govorila je prof. dr. Ružica Razum s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U prvom dijelu predavanja dr. Razum predstavila je okvirne zadaće unutar kojih se nalazi vjeronaučna nastava. Istaknula je kako je danas vjeronaučna nastava i kod nas i u Europi u fazi trajnog redefiniranja.
Stoga prevladava mišljenje da valja ponovno promisliti način prenošenja kršćanske baštine koji se ostvaruje u školskom sustavu, te kako nisu dostatni sporadični zahvati glede tih promjena, jer društvo unutar kojeg je definirana vjeronaučna nastava više nije identično društvu u kojem se ta nastava ostvaruje. Potrebno je uočiti temeljne izazove koji nam dolaze iz društva da bismo na temelju dobre analize mogli tražiti nove putove koji će omogućiti bolji susret ljudskoga i vjerskoga iskustva, podsjetila je dr. Razum.
Nadalje je istaknula kako svaki oblik školske religijske nastave mora poštovati školski sustav. Ako se ne vodi računa o okvirima školskog sustava u svijesti učenika, učitelja, kolega u školi i roditelja može se stvoriti dojam o nevažnosti i neprimjerenosti vjerskih sadržaja školskome sustavu. Stoga, želi li biti ravnopravnim nastavnim predmetom, vjeronauk se mora integrirati u školski sustav, čuvajući pritom vlastitu specifičnost i posebnost, upozorila je dr. Razum.
Osvrnuvši se na rasprave o opravdanosti vjeronauka u školi, mišljenja je da su te kritike usmjerene protiv modela konfesionalnog vjeronauka koji funkcionira kao župna kateheza u školskom sustavu. Stoga je istaknula da nakon sedamnaest godina nije upitno treba li vjeronauk u školskom sustavu ili ne. Vjeronauk ima svoje mjesto, i to mu mjesto nitko ne oduzima. Dakle, nije pitanje “da ili ne” konfesionalnom vjeronauku, već koji model u školskom sustavu treba promovirati.

U nastavku izlaganja dr. Razum izdvojila je neke teme koje NOK otvara i nudi vjeronaučnoj nastavi. NOK predlaže promjene koje imaju konkretne posljedice na samu vjeronaučnu nastavu. Očito je da prijedlozi koje možemo iščitati u NOK-u ne zahtijevaju radikalne promjene unutar vjeronaučne nastave, ali isto tako ne može se reći da ne iziskuju nikakve promjene, rekla je dr. Razum, te je istaknula mjesta koja vjeronaučnoj nastavi otvaraju nove mogućnosti. Tako je podsjetila kako NOK ističe važnost cjelovitog razvoja osobe te učenika stavlja u središte odgojno-obrazovnog rada.
Nadalje, NOK daje značajno mjesto osposobljavanju djece i mladih za življenje u višekulturalnom društvu. Stoga je uloga religija dati doprinos promicanju miroljubivog suživota i dijaloga, promicanju tradicijske baštine i kulturnog identiteta.
Naposljetku, tu je i interdisciplinarnost koja ističe prisutnost religijske dimenzije koja prožima druge predmete, podsjetila je dr. Razum, te zaključila kako je iz svega vidljivo da vjeronauk treba promatrati u povezanosti s ostalim čimbenicima u školi bez preklapanja i bez suprotstavljanja, te je veliki izazov koji NOK nudi vjeronaučnoj nastavi upravo integracija.

Nakon izlaganja uslijedila je živa rasprava. Zatvarajući skup, predstojnica Ureda za vjeronauk u školi Zagrebačke nadbiskupije dr. s. Valentina Mandarić čestitala je vjeroučiteljima čiji su učenici dosad pokazali dobre rezultate na vjeronaučnoj olimpijadi te poželjela uspjeh na nacionalnom natjecanju.
Po završetku stručnog skupa, skupina vjeroučitelja pod vodstvom Nikole Kuzmičića uputila se u Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu. Tako se i tijekom ovog skupa nastavila tradicija humanitarnog djelovanja vjeroučitelja, jer je akcija dobrovoljnog darivanja krvi postala sastavni dio stručnih skupova vjeroučitelja.

.