Požega, (IKA) – U Dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi 5. ožujka održan je stručni skup vjeroučitelja Požeške biskupije. Na početku skupa mr. Mario Rašić, predstojnik Katehetskog ureda, sve je pozdravio i najavio teme te predstavio predavače. Dr. Mirko Mataušić iz Zagreba govorio je o problemima djece iz disfunkcionalnih obitelji kakvih je sve više te kako im može pomoći vjeronauk. Funkcionalna obitelj je ona koja svojim članovima pruža ono što im je potrebno na tjelesnoj, duševnoj i duhovnoj razini. Ukoliko toga nema onda obitelj ne funkcionira, odnosno unutar nje se stvaraju nezdravi odnosi tzv. trokuti. Znači između dvije osobe uvlači se treća osoba da rješava problem. Ako se muž i žena dobro ne razumiju, pogotovo ako nema emocionalne veze onda se u taj odnos uvlače djeca pa oni svoju vezu žive kroz djecu na taj način da od njih očekuju da im pruže ono što im ne može pružiti bračni partner. Djeca u takvom odnosu stradavaju jer počinju igrati uloge svojih roditelja te često postaju problematična, objasnio je dr. Mataušić. Vjeroučitelji koji se susreću s takvom djecom mogu im pomoći prvo da ih razumiju, da znaju zašto je to dijete takvo, a ne da misle da je neko dijete zločesto samo po sebi. Onog trenutka kada vjeroučitelj razumije te probleme i kada su u stanju s njime o tome razgovarati te mu pokažu da ga razumiju onda dijete počinje drugačije funkcionirati i s njime se može uspostaviti kontakt. Vjeroučitelj, dodao je, mora za ovakve situacije biti osposobljen.
Psihologinja i psihoterapeutkinja Vesna Gračner govorila je o agresiji kod mladih, o porastu nasilja u školama i to među djecom koja ne dolaze iz disfunkcionalnih obitelji. To je, kaže dr. Gračner, posljedica lošeg odgoja koji je počeo 70-ih godina prošlog stoljeća kao tzv. antiautoritarni odgoj u kojem se dijete pretvorilo u partnera. Djeca žele biti vođena, da imaju mamu i tatu. Međutim, događa se da razljućeni petogodišnjak upravlja s obitelji, a onda takav dođe u školu te maltretira ostale autoritete. Takav odgoj sprječava i učitelje da postave granice. To je pitanje emocionalne inteligencije na kojoj se kod nas ne radi, kazala je dr. Gračner, koja je navela primjer Danske gdje je prije 25 godina uvedena emocionalna inteligencija, tehnike komunikacije s djecom, prepoznavanje osjećaja u trenutku kada se pojavljuju. Danas u toj zemlji ne samo da je pao postotak razvoda brakova za 3 posto nego su dobili i generaciju u kojoj se djeca poštuju, ali i vode. Stručni skup je završio psihodramom o nastajanju rana između druge i četvrte godine života te tematskom raspravom.