Nakon zajedničke molitve krunice koju su predvodili vjeroučitelji, pozdravnim riječima i riječima dobrodošlice nazočnima obratila se predstojnica Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. Teuta Rezo te viša savjetnica za vjeronauk pri AZOO Ankica Mlinarić, dipl. theol.

Predstavljajući temu stručnog skupa, predstojnica Rezo istaknula je kako je riječ o izuzetno važnoj i zahtjevnoj temi za rad vjeroučitelja u školi, a ona je napose važna za promišljanje na početku nove školske godine. Uputila je kako je nužno pogled usmjeriti na proteklo razdoblje koje je bilo obilježeno pandemijom koronavirusa jer je donijelo brojna iznenađenja s kojima se svi još uvijek nosimo.

Prvo predavanje prijepodnevnog dijela programa održala je dr. sc. s. Ozana Krajačić, članica Družbe kćeri Božje ljubavi na temu „Božja riječ – mjerilo i korektiv našeg vrednovanja”. Nakon toga vjeroučitelji su imali priliku na zajedničkom euharistijskom slavlju, koje je predvodio đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, zahvaliti Bogu na svom poslanju i pozivu te na taj način kročiti u novu školsku godinu. U koncelebraciji su bili vlč. doc.  dr. Josip Bošnjaković i fra Siniša Pucić, a posluživao je trajni đakon vlč. Ivan Tutiš.

Na početku homilije, pozdravljajući sve prisutne, biskup Ćurić je rekao: „Tako je znakovito da se ovdje u Ilači, a sutra u Dragotinu, vjeroučitelji naše nadbiskupije okupljaju upravo u dvama našim marijanskim svetištima. U svojoj pobudnici Radost evanđelja piše nam papa Franjo da upravo u tim svetištima možemo vidjeti kako Marija okuplja oko sebe svoju djecu koja joj uz velike i mukotrpne napore hodočaste da je vide i da ona vidi njih. Ondje nalaze Božju snagu da podnose trpljenja i umore života. Zajedno s Duhom Svetim usred svoga naroda uvijek je Marija.”

Biskup je nastavio: „I mi se ovdje, upravo u tom svjetlu, danas želimo doživjeti hodočasnicama, iskrenima i jednostavnima, želeći iskustvo svoje vjere doživjeti u jednoj bliskosti, osjetiti kako mi grije srce, preobražava i uvijek osnažuje moj korak. Kad osjetim i prepoznam da u mnogo čemu ne uspijevam uvijek letjeti baš visoko kako bi se očekivalo i kako bi sam htio, onda u Mariji prepoznam onu koja zna čak špilju za životinje pretvoriti u Isusovu kuću, samo s nešto siromašne odjeće i obiljem ljubavi. Kad promatramo Mariju, poručit će nam papa u istom pismu, mi ponovno vjerujemo u revolucionarnu snagu nježnosti i ljubavi. Čije ljubavi? Božje ljubavi koja se htjela nastaniti baš u nama ljudima, prožeti nam srce, ali ujedno i postati naš poziv, put našeg svjedočanstva i nasljedovanja njegove ljubavi.”

Govoreći o Božjoj ljubavi koja nam je zasjala u Kristovu licu, biskup je naglasio: „Ona nas grije onom najdubljom i ne prolaznom Istinom koje je i moje najdublje iskustvo: Bog me je ljubio prije no što sam postao. Ljubi me ovakvog kakav jesam i nikad me neće prestati ljubiti. Tog Isusa mi susrećemo u biblijskom svjedočanstvu i zato smo uvijek iznova pozvani otkrivati identitet evanđelja, najprije za snagu vlastite vjere, za izgradnju identiteta vlastitoga života i poziva, da možemo prepoznati svu širinu kojom Isus pristupa čovjeku. I dok danas prebiremo o svom pozivu, propitujući identitet svoga vjeroučiteljskog poziva, uvijek je potrebno obratiti se evanđelju i uvijek iznova krenuti od svog osobnog susreta s evanđeljem.”

Podsjetio je zatim vjeroučitelje da je njihova služba na korist vjere koja navješćuje Istinu i spasenje u želji da svaki ljudski život bude prožet i rasvijetljen, susretom i zajedništvom, s Isusom Krisotm. „Vjeroučitelj ili pastir upravo je to pozvan živjeti i na to svima ukazivati i u onima u Crkvi i onima izvan nje. Po svojoj službi svaki je od vas u isto vrijeme svjedok vjere, učitelj i mistagog, pratilac i odgojitelj koji poučava uime Crkve i prožet apostolskim zanosom. I sjetite se da je i u vašu službu, ne i bez vaše žrtve i križa, uključen onaj Kristov svaki jaram koji u svakome od vas nosi nadu da će u susretu s Kristovim evanđeljem djeci, mladima i odraslima ražariti srce kao učenicima na putu u Emaus”.

Završavajući homiliju biskup je zahvalio svim vjeroučiteljima na svemu  što čine u stvarnosti prosvjetnoga i školskoga sustava, napose na svemu onome što čine u svom višegodišnjem katehetsko-pastoralnom radu s djecom i mladima te ih potaknuo i ohrabrio u njihovu daljnjem radu. Pjevanje je na euharistijskom slavlju predvodio je zbor vjeroučitelja.

U poslijepodnevnom dijelu programa uslijedila su još dva predavanja. Prvo predavanje održao je izv. prof. dr. Goran Livazović s Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku o temi „Kritičko-refleksivna praksa i izazovi samovrednovanja vjeroučitelja u suvremenoj školi, a drugo predavanje „Samo-vrednovanje. Dinamičan, ponekad napet dijalog sa sobom, s drugim i s institucijama”, održao je doc. dr. sc. Josip Bošnjaković, svećenik i profesor na KBF-u u Đakovu.

Uslijedila je tematska rasprava. Stručni skup završio je u molitvenom duhu.