Split, (IKA) – “Suvremeni govor o Božjim zapovijedima” bila je tema stručnoga skupa za vjeroučitelje u školi na području Splitsko-makarske nadbiskupije 20. studenoga u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu, a organizirali su ga Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije i Agencija za odgoj i obrazovanje podružnica Split. Molitveni početak pripremio je vjeroučitelj Hrvoje Rogulj iz OŠ Ivana Gorana Kovačića u Cisti Velikoj. Okupljenim vjeroučiteljima, njih oko dvije stotine, i splitsko-makarskom nadbiskupu Marinu Barišiću, koji je također bio nazočan na skupu, najprije se pozdravnim riječima obratio predstojnik KU Splitsko-makarske nadbiskupije mr. don Josip Periš. Istaknuo je da Dekalog i danas može u vjeronauku i katehezi poslužiti kao kratka formula životnih pravila koje svoj vrhunac nalaze u Isusovim dvjema zapovijedima ljubavi, prema Bogu i čovjeku. Božje zapovijedi nisu prvotno nametnuti propisi, zabrane nego su izraz Božje ljubavi prema čovjeku; u njima je prisutan sam život, vrednote koje bismo trebali usvajati, prenositi i unositi u srca naše djece i mladih, kazao je nadbiskup Barišić. Nazvavši vjeroučitelje svjedocima ljubavi i kršćanskih vrednota, poželio im je uspješan i blagoslovljen rad na skupu, a još više u učionicama među vjeroučenicima.
Tema Dekaloga na stručnom skupu promatrana je kroz tri vida: biblijski i moralni u predavanjima te katehetsko-didaktički u pedagoškim radionicama. O duhu i filozofiji Tore govorio je dr. don Marinko Vidović, profesor biblijskih predmeta na splitskom KBF-u, dok je o Božjim zapovijedima kao izvoru etičnosti i moralnosti u suvremenom svijetu predavanje održao moralni teolog dr. don Marijo Volarević. Istaknuvši kako se u Bibliji izvorno govori o deset riječi, a tek u prijevodu Sedamdesetorice o deset zapovijedi, dr. Vidović istaknuo je proročku dimenziju tih riječi koja se često zanemaruje u odnosu na zakonodavnu. Te zapovijedi nisu uvjeti koji omogućuju ljudima kontakt s Bogom nego im samo daju mogućnost ostanka u savezu s Bogom. “Neke zapovijedi Tore Isus potvrđuje, neke nadilazi, a nekima se suprotstavlja. Takvim pristupom pokazuje da zabranjuje i same korijene zla, da je u određivanju ispravnoga ponašanja usmjeren čovjekovoj nutrini. Toru treba integrirati u novost koju on donosi, a on želi nadići zakonsku logiku i usmjeriti ponašanje na ljubav. Volja Božja se ne smije i ne može vršiti samo zbog prisile ili prijetnji zakonskih sankcija. Ona se ispravno vrši samo u ime slobodnog prianjanja i opredjeljenja za nju”, naglasio predavač. Vrativši se na kraju svoga izlaganja na pojam Tore kao Božje volje i upute za red u svemiru, ali shvativši u svjetlu Isusova života i nauka da Logos nije samo razumnost i red u svemiru, da nije samo matematički um u temelju stvarnosti, nego i stvoriteljska ljubav po kojoj je sam Bog postao suputnik i supatnik sa svojim stvorenjem, dr. Vidović je zaključio “da je i u Starom zavjetu i u Novom zavjetu ljubav temeljno počelo, a onda i načelo, uredba, uputa, pa čak i zakon ostvarenja svega stvorenoga u Bogu. Sveopći red i mir (sve – mir) proizlaze i oslonjeni su samo na praktičnu ljubav prema bližnjemu, odnosno na neophodno prevladavanje vlastitoga. Istina razuma je ljubav, a ljubav je istinski razum. U svomu jedinstvu razum i ljubav su, dakle, pravi temelj i pravi cilj svekolike zbilje. A temelj i cilj moraju biti zakon svakomu ponašanju, ukoliko ne želimo da ono bude jalovo, da ne iskoči iz zamisli Onoga koji nas je htio kao plodne sustvaratelje i suradnike svoje zamisli o sve – miru (svemiru)”.

Dr. Volarević skrenuo je pozornost na moderno sekularizirano društvo koje ne trpi apsolutnu etiku, ne trpi riječ zakon, a naglasak se stavlja na važnost savjesti i osobne slobode. Dekalog sadrži temeljne ćudoredne odrednice, posebice druga ploča koja predstavlja naravni moralni zakon i može poslužiti kao poveznica za stavove različitih religija i etika. Predavač je nabrojio suvremene probleme koji se mogu staviti u okvir Dekaloga tražeći za njih moralna rješenja. Naglasio je i kako moralni život ne obuhvaća samo čovjekov odnos prema drugima i društvu nego i njegov odnos prema Bogu na što upozorava prva ploča Dekaloga. “Pretežno negativna formulacija (zabrane) ima, uz laku shvatljivost i težnju općih pojmova za negativnim omeđenjem (kod čega je omeđena stvarnost ipak pozitivna veličina), poseban razlog u samom savezu: Izraelcu ne daje vršenje zapovijedi udio u savezu nego izabranje. On ne mora savez steći, ali ga može izgubiti. Ipak treba voditi računa da ćudoredni zakon SZ čuvaju svoju unutarnju obvezatnost i u NZ, ali oni više ne poprimaju svoju obvezatnost, tumačenje i sankciju na temelju Starog nego Novog zavjeta. Zato ove zapovijedi ne trebaju se shvaćati samo kao zabrane nego kao poticaj na dobro življenje. Kako reče Isus: ‘Sve dakle, što želite da ljudi vama čine, činiti i vi njima. To je doista, Zakon i proroci’ (Mt 7,12). Isus nije rekao što ne želite da ljudi vama čine, nemoj ni ti drugome. On kaže sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima! Pozitivna zapovijed. U tom kontekstu trebalo bi shvatiti i Dekalog, kao zakon koji usmjeruje naš razum, našu slobodu i našu volju (sva tri elementa koja uključuju jedan ćudoredni čin) kako se odnositi (činiti) najprije prema Bogu (bogoljublje), a onda i ljudima (čovjekoljublje)”, zaključio je dr. Volarević. Uslijedile su pedagoške radionice na temu “Dekalog u metodičkoj obradi prema vjeronaučnom programu”, a vodili su ih voditelji stručnih vijeća. Sukladno vjeronaučnom planu i programu okupljeni vjeroučitelji su ono što su čuli na predavanjima pokušali primijeniti na odgovarajuće nastavne jedinice.