Stručno vijeće vjeroučitelja o psihološkom učinku pandemije COVID-19 na učenike
FOTO: Angelina Tadić // Stručno vijeće vjeroučitelja osnovnih i srednjih škola Dubrovačke biskupije
Dubrovnik (IKA)
Stručno vijeće vjeroučitelja osnovnih i srednjih škola Dubrovačke biskupije o temi „Psihološki učinak pandemije COVID-19 na učenike osnovnih i srednjih škola“ održano je online u subotu 12. lipnja.
Prvo predavanja održala je prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, osnivačica i ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, na naslovnu temu vijeća „Psihološki učinak pandemije COVID-19 na učenike osnovnih i srednjih škola“. Pojasnila je razliku između, prvo, stresa koji je subjektivna procjena koliko je nešto opasno, koliki utjecaj imamo i kakve strategije suočavanja možemo koristiti; drugo, traume koja se odnosi na izvanredne događaje i koja je prijetnja zdravlju i integritetu, te je riječ o uznemirenosti neovisno o subjektivnoj procijeni; te treće, krize koja je stanje neravnoteže, nakon stresa ili traume, a javlja se i nefunkcionalnost uobičajenih mehanizama funkcioniranja. Kazala je da u ovom vremenu pandemije postoje različiti izvori stresa za djecu i mlade: strah od obolijevanja ili smrti, strah od zaraze, strah od gubitka kontakta s vršnjacima i obitelji, gubitak kontakta s roditeljem s kojim ne žive ili roditeljem koji obavlja rizično zanimanje, te u konačnici i strah od promjena u obitelji, školi i društvu.
Govoreći o stresu, istaknula je da svaki stres nije isti: umjeren i razriješen stres će dovesti do otpornosti i pozitivnog iskustva, dok će toksičan stres dovesti do traumatskih posljedica. Iz osobnog iskustva psihoterapeutskog rada s više od 1700 djece žrtava nasilja, kazala je da se divi djeci koja su pokazala „posttraumatski rast“. Govoreći o traumatskoj prirodi pandemije korone, kazala je da trauma nastaje jer je riječ o izvanrednom događaju koji je izvan uobičajenog ljudskog djelovanja, javlja se univerzalna emocionalna reakcija jer izaziva uznemirenost kod gotovo svih, kao i specifična kognitivna procjena jer označava prijetnju za zdravlje ili život, te specifična peritraumatska reakcija, tj. intenzivan strah ili bespomoćnost.
Predavačica prof. Buljan Flander predstavila je i rezultate istraživanje koje je ove godine provela zajedno sa suradnicima na uzorku više od 22.000 djece u Zagrebu, te je iznijela podatke da je 61% djece bilo barem jednom u samoizolaciji, da gotovo svako drugo dijete (43%) ima blisku osobu izvan kućanstva koja pripada rizičnoj skupini, 81 dijete obuhvaćeno istraživanjem je zbog COVID-19 izgubilo člana obitelji, 410 djece zbog bolesti je izgubilo blisku osobu s kojom ne žive, 1 od 10 djece iskazuje značajne razine anksioznosti i/ili depresivnosti, a 1 od 7 djece pokazuje značajne razine posttraumatskog stresa. Čak troje od četvero djece u protekloj se godini suočilo sa strahom od neuspjeha (74%), a 60% s anksioznošću u socijalnim situacijama.
Predavačica se dotaknula i teme nastave na daljinu koja je onoj djeci koja kod kuće trpe različite oblike zlostavljanja dodatno pogoršala situaciju, te je vjeroučiteljima i vjeroučiteljicama naglasila njihovu moralnu, ali i zakonsku obvezu, da ako posumnjaju na bilo kakav oblik zlostavljanja djece, da to moraju prijaviti nadležnim institucijama.
Predavanje „Medicinski uzroci i posljedice COVID-19“ održao je doc. dr. sc. prim. Rok Čivljak, predsjednik Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva. Na početku je donio kratki povijesni pregled o koronavirusima, posebno onih u 21. stoljeću (2002., 2012. i 2019.), fokusirajući se na posljednji, te analizirajući njegov utjecaj na zdravstveni sustav, akademsku zajednicu i vjernički život. Iznio je i poznate brojke o COVID-19: 8123 umrlih u Hrvatskoj, 358.379 dokazanih slučajeva u Hrvatskoj, 3.795.701 umrlih u svijetu i 175.842.067 dokazanih slučajeva u svijetu. Podsjetio je i na post-COVID sindrom koji uključuje: umor, bol u prsima, vrtoglavicu, slabost, gubitak apetita, poremećaje spavanja, PTSP, depresiju, anksioznost, kognitivne poremećaje i sniženu radnu produktivnost.
Predstavio je i četiri različite vrste cjepiva: mRNK cjepiva, vektorska cjepiva, cjepiva s proteinskim podjedinicama i cjelovita cjepiva s inaktiviranim virusom. Podsjetio je i na izjave Vatikana o cjepivima: Razmatranje o moralnosti upotrebe cjepiva koja su dobivena korištenjem stanica pobačenih ljudskih embrija (2005.), Dignitatis Personae (2008.), Nota o moralnosti upotrebe nekih cjepiva protiv COVID-19 (2020.) i Cjepivo za sve, dvadeset točaka za pravedniji i zdraviji svijet (2021). Kazao je da su cjepiva sigurna, da se prilikom ispitivanja nije spustila ljestvica znanstvenih kriterija, te da su sva cjepiva prošla sve faze i ispitivanja, pokazavši visoku učinkovitost.
Istaknuo je da mnogi, nažalost, traže odgovore u dezinformacijama, a istaknuo je da bi baš vjernici morali biti oprezni prema izvorima informacija, te težiti istini. Naglasio je da odluka o vlastitom cijepljenju nije odluka koja ima samo individualan učinak na pojedinca, nego ima utjecaj i na zajednicu, stoga je riječ o odgovornosti za bližnje. Premda je kazao da je neizvjesna budućnost s COVID-19, ipak je završio optimističnom mišlju: ne smije nas obuhvatiti nihilistički i pesimističan pogled, jer sve su pandemije završile, tako da će završiti i ova.
Vjeroučitelje je pozdravio, te zahvalio predavačima, voditelj Katehetskog ureda Dubrovačke biskupije Šime Zupčić. Stručnom vijeću je prisustvovao i generalni vikar Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić, kao i viša savjetnica za Vjeronauk splitske podružnice Agencije za odgoj i obrazovanje Sabina Marunčić, prof.