Upravo o toj temi pod naslovom „Kamo su ‘nestale’ crkvene knjižnice?“ govorile su knjižničarke Vlatka Božičević iz knjižnice Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, Emilia Domazet iz Metropolitanske knjižnice Zagrebačke Nadbiskupije-HDA te Irena Gotal, voditeljica Biskupijske knjižnice Varaždin.

U svom su izlaganju tri knjižničarke kazale kako je tijekom stoljeća Crkva imala važnu ulogu u sabiranju, oblikovanju i čuvanju kulturne baštine te upravo zbog toga zauzima važno mjesto unutar povijesti i kulture jednog naroda. U njihovu posjedu velikim djelom je pohranjena najvrjednija knjižna baština, rečeno je u uvodu te dodano da je ono što se Crkva obvezuje čuvati u svojim knjižnicama, danas više nego ikad od vitalnog interesa za razvoj kulture, ne samo za bolje poznavanje vjerske i crkvene tradicije već i povijesti, umjetnosti i civilizacije kojoj pripadamo. Na predavanju se moglo čuti kako je, nažalost, tek manji dio crkvenih knjižnica upisan u Upisnik knjižnica te su predstavljeni rezultati anketnog istraživanja provedenog na 51 crkvenoj knjižnici koje se nalaze i samom Upisniku.
Skupu su predstavljeni najrelevantniji dokumenti Katoličke Crkve koji se bave pitanjem crkvenih kulturnih dobara te pitanjem crkvenih knjižnica u užem smislu.

Najveća pozornost posvećena je Zakonu o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti donesenom početkom 2019. godine koji je svojim odredbama ostavio prostora za mnoge nedorečenosti i nejasnoće kada su u pitanju knjižnice pod okriljem Katoličke Crkve. U tom smislu naše knjižničarke upozorile su na problematiku u odnosu na novi Zakon na 3 osnovne razine: 1. na razini pojmovlja; 2. na razini uvjeta za osnivanje, ustrojstvo i upravljanje knjižnicom; 3. na razini zadaće i uloge Nacionalne i sveučilišne knjižnice u odnosu na crkvene knjižnice. Nakon eleboriranja navedene problematike, na samome kraju izlaganja, knjižničarke su pozvale stručnu knjižničarsku zajednicu te uputile apel svim zainteresiranim stranama na traženje zajedničkih rješenja za crkvene knjižnice. „Za nadati se da će novi podzakonski akti, poput pravilnika te Standarda za specijalne knjižnice, naći adekvatno mjesto za crkvene knjižnice poštivajući njihovu specifičnost, kako ne bismo u 21. st. trebali postavljati pitanje: „Kamo su ‘nestale’ crkvene knjižnice?“ – zaključile su.