Washington, (IKA/CNS) – U Washingtonu je 27. veljače predstavljen Izvještaj Johna Jaya o zlostavljanju djece i mladeži od strane katoličkih svećenika u SAD-u. Studiju, koja ima 145 stranica, objavila je Biskupska konferencija SAD-a, a priredili su je stručnjaci Instituta John Jay za kriminalistiku u New Yorku. Istodobno je predstavljen i “Izvještaj o krizi u Katoličkoj crkvi u SAD-u”, koji je priredio Nacionalni nadzorni odbor, kojeg čine katolički laici – stručnjaci s različitih područja koje su američki biskupi imenovali kako bi rasvijetlili slučajeve seksualnih zlostavljanja unutar Katoličke crkve. U izvještaju Nacionalnoga nadzornog odbora ističe se kako su “djela teškog grijeha svećenika” i neaktivnost biskupa omogućili da se “sotonin dim” uvuče u Crkvu, a rezultat je toga da je Crkva unutar sebe teško ranjena te je ozbiljno ugrožena njezina uvjerljivost u govoru o moralnim pitanjima.

Na predstavljanju studija predsjednik BK SAD-a biskup Wilton D. Gregory istaknuo je kako “užasna povijest zapisana u tim studijama jest povijest”, a slika koju daju te studije je “žalosna i jedna je od onih koje razaraju povjerenje Crkve i njezinih vjernika”. Biskupima ta studija nije trebala kako bi shvatili da su mnogi povrijeđeni, rekao je biskup, tumačeći kako nove činjenice “služe kako bi se što skorije došlo do onih koji su povrijeđeni”.

U izvještaju Instituta John Jay ističe se kako je 4.392 svećenika i đakona bilo optuženo za seksualno zlostavljanje 10.667 osoba u razdoblju od 1950. do 2000. godine. Katoličke biskupije i ustanove morale su u razdoblju od proteklih pedeset godina platiti 533 milijuna dolara odštete žrtvama. Broj optuženih osoba iznosi oko 4% od ukupnog broja od oko 110 tisuća katoličkih svećenika u tome razdoblju. Studija donosi i podatke o dobi žrtava, godinama kada se zlostavljanje dogodilo i kada je prijavljeno, te o svotama novca koje su pojedine biskupije utrošile kako bi podmirile sudske troškove, kazne i pomogle u medicinskim i psihološkim tretmanima žrtava.

Izvještaj Nacionalnoga nadzornog odbora tumači različite slučajeve u pozadini seksualnih skandala, stavove i ozračje u sjemeništima te kako je Crkva odgovarala na optužbe o seksualnom zlostavljanju djece i mladeži. Odgovarajući na pitanja novinara, biskup Gregory je istaknuo da je otpuštanje iz službe pojedinog svećenika koji je okrivljen za seksualne zloporabe “nešto što se raspravlja i sagledava od slučaja do slučaja”, a biskupi koji su uglavnom ostavljali optužene svećenike na istoj službi već više od 20 ili 30 godina nisu u službi. Mnogi biskupi svećenike koji su optuženi za zlostavljanje šalju na psihološke tretmane i liječenja kako bi se spriječilo da ponove zlodjelo. U studiji John Jay ističe se kako je među svećenicima koji imaju homoseksualnih sklonosti mnogo veća vjerojatnost da će svoju spolnu pozornost usmjeriti prema dječacima i mladićima, posebice u sjemeništima. Predsjednik BK SAD-a istaknuo je o toj temi kako se u sjemeništima diljem SAD-a započelo s pristupima potencijalnom kandidatu za svećeništvo s različitih aspekata, a posebno se proučava psihičko stanje i zrelost kandidata. No, biskup ne smatra prihvatljivim odbaciti ili omalovažiti pastoralno djelovanje nekog svećenika zbog njegove homoseksualne orijentacije, ako je dotični svećenik potpuno odan zavjetu celibata i svome svećeničkom pozivu i radu.

Objavljivanje tih dviju studija potaknulo je širu raspravu o spolnom zlostavljanju djece i mladeži u SAD-u. Prema statističkim podacima, među učiteljima i profesorima više je seksualnih zlostavljača, nego među katoličkim svećenicima, istaknuo je William A. Donohue, predsjednik udruge Katolička liga. On je naveo podatke Američkoga medicinskog saveza iz 1988. u kojima se ističe da su svaka četvrta djevojčica i svaki šesti dječak u SAD-u do svoga 18. rođendana bili zlostavljani od učitelja. Godine 1991. nakon mature 83% djevojaka i 18% mladića izjavilo je da je u tijeku svoga školovanja bilo seksualno uznemiravano od strane učitelja i profesora. Katolička liga upozorava kako se 60% učitelja optuženih za seksualno zlostavljanje premješta u škole u druge okruge gdje 40% njih ponovi svoje zlodjelo. Prema studiji prof. Philipa Jeniksa “Pedofili i svećenici” udio seksualnih zlostavljača među protestantskim pastorima iznosio je između 2 i 3%, dok je postotak katoličkih svećenika koji su se ogriješili o djecu i mladež oko 1,7%. Ugledni nekatolički “Christian Science Monitor”, u proljeće 2002, upozorava kako su novinski naslovi usredotočeni samo na probleme s pedofilijom u Rimokatoličkoj crkvi, dok je većina crkvenih zajednica u SAD-u koje su pogođene optužbama za seksualno zlostavljanje djece i mladeži zapravo protestantska, a većina počinitelja nisu svećenici i crkveni službenici nego osobe koje većinom volonterski rade za Crkvu. Katolička liga navodi i studiju Thomasa Kanea “I svećenici su ljudi” u kojoj on piše kako je 1 do 1,5% katoličkih svećenika u SAD-u bilo optuženo za seksualne zloporabe djece i mladeži, a “New York Times” u siječnju 2004. piše da taj postotak u razdoblju od 1950. do 2001. iznosi oko 1,8%.

U svojoj studiji o seksualnom zlostavljanju djece i mladeži na području SAD-a Garth A. Rattray, g. 2002. ističe kako su 85% zlostavljača “članovi obitelji, babysitteri, susjedi, prijatelji i rođaci”, a slučajevi zlostavljanja događaju se u svim socio-ekonomskim skupinama društva.