Lovran-Mošćenička Draga, (IKA) – Studijski dan o nadbiskupu Josipu Uhaču u povodu osamdesete obljetnice njegova rođenja, u organizaciji Riječke nadbiskupije, Primorsko-Goranske županije i općine Mošćenička Draga započeo je 10. rujna poslije podne u Domu pastoralnih susreta u Lovranu pozdravom riječkog nadbiskupa Ivana Devčića. Nadbiskup Devčić istaknuo je osnovni cilj toga susreta koji se očituje u potrebi i dužnosti da se njeguje trajni spomen ljudi koji su zadužili Crkvu i domovinu te im se i oda dužna počast. Stoga je želja organizatora da “osoba i svećenički lik nadbiskupa Uhača zasjaju u punom sjaju”. “Mons. Uhač je tipični primjer svećenika ovih naših krajeva koji su baštinili tradicionalne vrline istarsko-primorskih svćenika glagoljaša: duboku i čvrstu vjeru, pastoralnu revnost, povezanost s narodnom dušo, poniznost i skromnost, ustrajnost u kulturnom prosvješćivanju svoga naroda, poslušnost crkvenim poglavarima, bratsku povezanost i suradnju sa subraćom svećenicima. On je te vrline i odlike ponio sobom u široki svijet i stavio ih na raspolaganje sveopćoj Crkvi u obnašanju velikih i odgovornih službi što mu ih je Sveta Stolica povjerila”, rekao je, među ostalim nadbiskup Devčić. U ime ministra kulture i predsjednika Vladine komisije za odnose s vjerskim zajednicama Bože Biškupića, sudionike susreta pozdravio je Branko Štulić.

Prvo je predavanje, kao uvod u radni dio skupa 11. rujna, održao generalni tajnik Sinode biskupa nadbiskup Nikola Eterović na temu: “Diplomatski sustav Svete Stolice u kojem je mons. Uhač djelovao cijeli svoj život”.
Nadbiskup Eterović osvrnuo se na diplomatsko djelovanje nadbiskupa Uhača, kojega je smrt zatekla neposredno prije njegova imenovanja kardinalom, nakon što je dugi niz godina djelovao kao apostolski nuncij diljem svijeta te bio tajnik vatikanske Kongregacije za evangelizaciju naroda, a o kojemu su se ponekad mogle čuti oprečne ocjene. Takva su razmišljanja i njega samoga ponukala na podrobniju analizu djelovanja nadbiskupa Uhača, te je došao do zaključka kako su samozatajnost i konzervatizam koji su se Uhaču predbacivali kao mane, zapravo bile njegove vrline koje su mu pomogle donositi temeljito promišljene odluke u kojima nije griješio. “Slijedio je teži put, ali analiza njegova djelovanja govori da je dobro postupao”, zaključio je nadbiskup Eterović. Podsjetio je da je Uhač bio prvi Hrvat na Papinskoj diplomatskoj akademiji te u svoje vrijeme jedan od rijetkih članova vatikanske diplomacije koji nije bio Talijan. Istaknuta je i zasluga nadbiskupa Uhača za međunarodno priznanje Hrvatske, kojemu je pridonio svojim ugledom u Vatikanu te prijateljstvom s tadašnjim njemačkim premijerom Helmutom Kohlom i ministrom Hansom Dietrichom Genscherom.

U nastavku svojega izlaganja iznio je podatke i strukturu diplomatske službe Svete Stolice. “Crkva Kristova ima duhovnu i društvenu dimenziju”, ustvrdio je i pojasnio kako je Sveta Stolica kao institucija dužna održavati diplomatske odnose s civilnim i društvenim vlastima. U tu se svrhu oformila služba apostolskih nuncija koji prema diplomatskim zakonima djeluju u raznim zemljama kao predstavnici države Vatikan. Služba apostolskog nuncija određena je pravilima diplomatske službe, ali i više od toga, “određena je kanonskim pravom i kršćanskim moralom”. Pravila diplomacije samo su sredstvo i protokol kojim apostolski nuncij ispunja svoje pravo katoličko poslanje. Jedna od njegovih glavnih uloga u zemljama svijeta je očuvati jedinstvo mjesne Crkve s papom. Pored toga, diplomacija Svete Stolice ima svoju etičku dimenziju u promicanju kršćanskih vrijednosti, pravednosti i mira među ljudima.
Zatim je nećak nadbiskupa Uhača Vlado Uhač iznio niz sjećanja na pokojnog strica, kojima je potvrdio njegovu životnu vezanost za Crkvu i savjesno obavljanje povjerenih mu službi. Da to nije bilo uvijek lako, dokazuju izjave pokojnika u kojima se vidi koliko je bio vezan uz svoj rodni kraj, kojega je samo rijetko mogao posjećivati. Iznio je i svjedočanstvo o osobnoj krizi tada mladoga Josipa Uhača, koji je u malom sjemeništu počeo dvojiti o svome svećeničkom pozivu. U tom je trenutku ključnu ulogu odigrao njegov otac, koji ga je ohrabrio na putu prihvaćanja svećeničke službe.

Drugi dan studijskoga dana o nadbiskupu Uhaču, u subotu 11. rujna, započeo je u prijepodnevnim satima u hotelu Marina u Mošćeničkoj Dragi. Ugledni predavači iz Hrvatske, Vatikana i Rima održali su svoja izlaganja o pokojnom nadbiskupu te iznijeli svoja osobna iskustva iz susreta s njime, a pozdravnu je riječ uputio župan Primorsko-goranske županije Zlatko Komadina.

Kardinal Jozef Tomko, nekadašnji prefekt Kongregacije za evangelizaciju naroda, u kojoj je nadbiskup Uhač sedam godina djelovao kao tajnik, iznio je svoja sjećanja na međusobnu suradnju. Kao nadređeni mons. Uhača temeljito je predstavio njegovo diplomatsko djelovanje, ali i samu osobu pokojnog nadbiskupa, izričući riječi hvale za njegov predan i savjestan rad te kršćanske i ljudske vrline. Zaključujući svoje iscrpno i toplo izlaganje kardinal Tomko ustvrdio je kako je nadbiskup Uhač bio veliki sin Hrvatske i Crkve u hrvatskome narodu.
Zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije kardinal Josip Bozanić govorio je o značenju i zaslugama mons. Uhača za domovinsku Crkvu. Prisjetio se i osobnih susreta s njime još od svojih bogoslovskih vremena pa sve do susreta na Mariji Bistrici prije deset godina kada je mons. Uhač bio u Papinoj pratnji za njegova prvog pohoda našoj domovini. Prikazujući u kratkim crtama njegovo svećeničko, stručno, diplomatsko i crkveno djelovanje koje je stavio i u službu domovini i domovinske crkve, kardinal Bozanić rekao je da je osobito u prigodi nastajanja i priznanja samostalne hrvatske države Uhačevo djelovanje bilo otmjeno, nenametljivi i suzdržljivo te u isto vrijeme principijelno, smjerno i uporno. “Tek kad se arhivi otvore za proučavanje bit će moguće na temelju pisanih tragova bolje upoznati neka zauzimanja mons. Uhača za hrvatski narod u tom važnom razdoblju naše novije povijesti”, zaključio je kardinal Bozanić.

Prefekt Kongregacije za biskupe kardinal Giovanni Battista Re uputio je pismeno priopćenje u kojemu se prisjetio njihova posljednjeg razgovora, dan prije no što je nadbiskup Uhač trebao biti imenovan kardinalom, no smrt ga je sustigla.
Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić govorio je o zauzimanju nadbiskupa Uhača za Crkvu u Bosni i Hercegovini u tijeku rata od 1992. do 1995., i u poraću. Potvrdio je da protokol vatikanske diplomacije ne dopušta objavljivanje diplomatskih aktivnosti prije no što prođe 20 godina, stoga se i kardinal Puljić ograničio na navođenje datuma međusobnih susreta i zaključak kako je nadbiskup Uhač bio ključni čovjek za odnose sa Svetom Stolicom i prenošenje poruka i potreba Crkve u Bosni i Hercegovini.

Pomoćni đakovačko-srijemski biskup Đuro Gašparović, dugogodišnji suradnik mons. Uhača, govorio je o njegovu upravljanju financijama misijske Kongregacije. Gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović, kao povjesničar je analizirao povijesno-pravni rad mons. Uhača. Nekadašnji podtajnik Kongregacije za kler mons. dr. Milan Simčić iznio je uspomene na doživotnog prijatelja s kojim je zajedno pohađao malo sjemenište u Rijeci i nakon ređenja otišao u Rim. Mons. Simčić predstavio je ulogu mons. Uhača u priznanju Republike Hrvatske od strane Svete Stolice i Republike Njemačke te ustvrdio kako će biti potrebno još barem desetljeće za temeljitu analizu uloge nadbiskupa Uhača, jer mnogi dokumenti još uvijek nisu dostupni. Sve su odgovorne instance, i crkvene i državne, u Njemačkoj i Vatikanu bile neprestano i temeljito informirane od strane mons. Uhača o događajima u bivšoj Jugoslaviji na temelju izvještaja koje je primao od crkvenih ljudi u središtu tih zbivanja. Uz pismene informacije, osobno je obilazio mjerodavne i uvjeravao ih o potrebi žurnog priznanja hrvatske neovisnosti koje je uvjet za prestanak agresorskog rata. Iskoristio je svoja prijateljstva i poznanstva te svoj autoritet da pomoću bogate dokumentacije uvjeri njemačke političare o hitnoj potrebi priznanja Hrvatske, zaključio je mons. Simčić.

Rektor Hrvatskoga papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu mons. dr. Jure Bogdan iznio je svjedočanstva zavodskih poglavara o pitomcu Josipu Uhaču te sjećanja na posljednji Božić koji je slavio u Zavodu. Maria Isabel Telleria Tapia, djelatnica Odjela za odnose s državama u Državnom tajništvu Svete Stolice i njegova dugogodišnja suradnica u Apostolskoj nuncijaturi u Zairu (Republika Kongo) te kasnije u Rimu, govorila je o njihovu zajedničkom radu.
Prof. dr. Bernard Franković, profesor na riječkome Sveučilištu i rođak pokojnog nadbiskupa, iznio je sjećanja i svjedočanstva o pokojniku u obitelji i u rodnom mjestu uz obilje fotografija koje su uvrštene u izložbu posvećenu pokojnom nadbiskupu.
Predavače i goste pozdravio je i apostolski nuncij u RH nadbiskup Francisco Javier Lozano, čestitavši organizatorima što su odlučili organizirati taj susret, koji će predstaviti u pravome svijetlu toga velikog predstavnika Katoličke crkve i očuvati uspomenu na njega.

U župnoj crkvi Sv. Jurja u Brseču u kardinal Puljić predvodio je misu zadušnicu, a prigodnu je propovijed i apsoluciju nad grobom nadbiskupa Uhača održao riječki nadbiskup Ivan Devčić. Podsjetio je na svjedočanstvo vjere koje je mons. Uhač svojim životom pokazivao te pozvao mlade da slijede njegov primjer. Nakon mise svečano je otkrivena spomen ploča mons. Uhaču, nakon čega je uz pozdravni govor načelnika općine Mošćenička Draga Antona Rudana otvorena prigodna izložba posvećena pokojnom nadbiskupu.