Split, 8. 10. 1998. (IKA) – Studijski dan splitske metropolije pod geslom “Duh i nada”, koji je priredila Franjevačka teologija iz Makarske, održan je 7. listopada u samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu. Uz svećenike splitsko-makarske nadbiskupije, na skupu su sudjelovali franjevci provincije Presvetog Otkupitelja i ostali redovnici, studenti Teologije i Teološko-katehetskog instituta te drugi zauzeti vjernici. U pozdravnoj riječi splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Ante Jurić upozorio da je nada u krizi ne samo kod vjernika, nego i kod pojedinih svećenika.
Uime domaćina skupa, zamjenik provincijala dr. fra Duško Moro, u pozdravu je podsjetio da se nalazimo u posljednjem tromjesečju godine posvećene Duhu Svetom, te da smo proteklih dana doživjeli preobilje Božjeg blagoslova i svega onoga što “Duh Božji govori Crkvama… Duh Božji progovorio nam je kroz velebne događaje u Mariji Bistrici, Zagrebu, Splitu i Solinu, na usta Svetoga Oca i naših crkvenih pastira. Stoga je i taj skup prigoda da se poruka Duha, Crkve i Svetog Oca pokuša produbiti, prihvatiti i zaživjeti u našoj sredini, u mjesnoj Crkvi i cijelom narodu”.
U svome govoru, rektor Teologije u Splitu dr. don Marin Škarica, istaknuo je da “svi prebiremo u duhu i srcu jake dojmove i milosne poticaje Duha Svetoga koje smo doživjeli i proživljavali tih nezaboravnih dana kada nas je pohodio Kristov namjesnik, papa Ivan Pavao II.”
Rektor Franjevačke teologije u Makarskoj, dr. fra Luka Tomašević, istaknuo je da povijest ne pamti tako zapanjujući dinamizam i zgusnutost mnogih procesa i zbivanja kao u 20. stoljeću. “Sveti Otac govori čak o ‘kulturi smrti’ koja ugrožava čovjeka i njegov život. Empirijske su znanosti postale nositeljice razvoja na sve pore ljudskog života, i to ne samo materijalnoga već i duhovnoga i psihičkoga. Crkva je postala suvišna i društvu i ljudima, posebno kada se pogledaju tzv. razvijene države zapadne liberalne demokracije. Nekoć je Crkva, odnosno religija, bila nosilac i oslonac društva i života, dok danas ljude na okupu drže mediji i tržište koji usmjeravaju sve tijekove života. Veliki i nagli razvoj znanosti, osobito tehničkih, uz to je doveo i do razvoja bezboštva ili sekularističke misli i pristupa životu kod velikog broja intelektualaca i znanstvenika. Ta se pojava prenosi sada i na široke slojeve društva, tako da se pojavljuje masovno bezboštvo ili vjerski indiferentizam. Kršćanstvo više nije način života niti više prevladava kršćanski svjetonazor. U takvu okruženju valja se upitati gdje je naša kršćanska nada i što nam je činiti”, rekao je dr. Tomašević.
O kršćanskom shvaćanju vremena i vrednota u pokršćanskom ozračju govorio je dr. fra Ante Vučković. “Današnja kriza vjere u Boga utopljena je u prijateljsko raspoloženje prema religioznosti. Nestali su veliki ateizmi i prestale rasprave koje su vođene između ateizma, posebno marksizma i kršćanske teologije o nadi. Sve je prisutnija ‘mudrost beznađa’ koja se oslanja na stoicizam i Spinozu i nadu vidi kao želju bez uživanja, znanja i moći. Uživati je, naime, moguće jedino u sadašnjosti. No, od puste brige za sebe, čovjek je izgubio sebe. Naspram tom duhu vremena, kršćanstvo promatra nadu kao božansku krepost, koja je preduvjet svim vrlinama. Kršćansko razumijevanje nade jest otvaranje obzora izvan granica smrtnosti i zatvorenosti u ljudske okvire. Kršćanska nada nije samo usmjerenost na ono što dolazi nego istodobno življenje onog što je bilo i traje: života, smrti i uskrsnuća Isusa Krista, kao i žudno iščekivanje susreta s Bogom”, zaključio je dr. Vučković.
Dr. fra Marijan Vugdelija, govoreći o Duhu i kriznim prilikama, istaknuo je da se govor o Duhu Svetom posebno pojavljuje u takvim prilikama “kada je zemlja bila pusta i prazna, kod potopa, za babilonskog sužanjstva, i poslije smrti Isusa Krista. Sila i snaga ostvarila se izlijevanjem Duha Svetoga nad učenike, kada su odjeveni silom odozgor, Duhom Svetim”. Nakon Duhova, kršćani nezaustavljivo svjedoče Radosnu vijest Isusa Krista. Kad bi svi ljudi u jednom narodu izgubili nadu, tada bi taj narod propao, zaključio je dr. Vugdelija. U raspravi, poslije predavanja, istaknuto je da bi djelo Isusa Krista ostalo mrtvo bez djela Duha Svetoga. Duh Sveti djeluje i u drugim religijama, jer Duh puše gdje hoće, te se spasenje događa i izvan Crkve.
O pastoralu sakramenta potvrde između vjeroučeničkog znanja i vjerskog iskustva govorio je dr. fra Anđelko Domazet. Zapazio je da mladi ljudi ne osjećaju potrebu nasljedovati svoje roditelje. “Riječ je o krizi posredovanja vjere. Mladi se ljudi boje duha napora, stoga i tolika popularnost laganih štiva. Pragmatizam dovodi do osjećaja ravnodušnosti. Sve je relativizirano, a subjektivna uvjerljivost jedina ima vrijednost. Novo je i shvaćanje smisla života, a cilj je imati uspješan život. Očekivanje od vjere povezano je sa srećom, smislom, traganjem za uspjelim životom. Stoga je zamjetna i dosada na misnom slavlju, jer ne dobivaju ništa što mogu upotrijebiti u životu. U prenošenju vjere zamjetna je kriza njezine uvjerljivosti”, istaknuo je dr. Domazet.
Metropolijski studijski dan završen je misnim slavljem koje je predvodio nadbiskup Jurić. “Potrebni su novi Duhovi u naše vrijeme, koje treba isprositi zajedno s Majkom. Valja poticati molitvu krunice, tim više što nas sile zla hoće uništiti”, istaknuo je nadbiskup Jurić.