Split, (IKA) – Studijski dan za svećenike Splitsko-makarske nadbiskupije, pod predsjedanjem splitsko-makarskoga nadbiskupa Marina Barišića, održan je 22. studenoga u dvorani Nadbiskupijskog sjemeništa u Splitu. U godini posvećenoj sakramentu potvrde, ovogodišnji Studijski dan posvećen je potvrdi te je središnja tema bila taj sakrament u svom teološko-liturgijskom i pastoralno-katehetskom vidu. Pastoralni sastanak upriličen je u vrijeme kada se u nadbiskupiji na već uobičajenim razinama (nadbiskupijskoj, dekanatskoj i župnoj) odvijaju pripreme i stvaraju programi za što uspješniji rad u župi i župnoj katehezi s naglaskom na duhovnom odgoju i praktičnom svjedočenju vjere krizmanika, njihovih roditelja i kumova, kao i čitave župne zajednice i mjesne Crkve u današnjem sekulariziranom društvu. Program je započeo zajedničkim misnim slavljem koje je predvodio nadbiskup Barišić. U propovijedi je istaknuo da nisu važne samo metode i sadržaji vjere tj. što i kako prenijeti mladima, nego i odnos prema mladima. Njima treba posredovati iskustvo vjere i iskustvo dara Duha Svetoga, kazao je nadbiskup te pozvao svećenike da budu “meteoropate” tj. oni koji će životno osjećati vrijeme i živeći s vremenom unositi suvremene kršćanske odgovore u sekularizirano pluralno društvo.
U drugom dijelu programa uslijedila su predavanja dr. Ivice Žižića i mr. Josipa Periša. Govoreći o teološkom i liturgijskom vidu sakramenta potvrde, dr. Žižić istaknuo je da je središnje pitanje s kojim se treba suočiti pitanje priprave na sakrament. Neki smatraju da se priprava odnosi na katehezu, a sakrament na liturgiju te takvo mišljenje otežava ispravno shvaćanje priprave i samoga sakramenta. Sama je priprava na sakrament sakramentalna stvarnost, a u liturgiji se zrcali smisao priprave. Niti liturgija može zamijeniti katehezu, niti kateheza liturgiju već one uzajamno tumače i objavljuju važnost sakramenta. Kateheza mora uključivati liturgiju, jer ona posreduje iskustvo vjere i Božje riječi te unosi vjernika u dubinsku istinu onoga “biti kršćanin”. U više je navrata dr. Žižić istaknuo da liturgiju treba učiniti lijepom i otvoriti je vjernicima i vjernike liturgiji, jer je ona srce vjere, a smisao priprave se ne iscrpljuje u posredovanju znanja, nego vjere. Predavač je također istaknuo da treba voditi računa o sakramentalnim gestama, kako samih svećenika tako i vjernika, jer su geste lice Crkve. Krizmanika je potrebno kroz sve godine poduke dovesti do njegova svjesnog prihvaćanja vjere, jer sakrament potvrde ne producira darove Duha Svetoga, nego utvrđuje u vjeri, u kojoj se očituju darovi Duha. Vjera se uči sakramentalnom praksom, a najjači događaj vjere je u nedjeljnoj misi. Stoga, istaknuo je dr. Žižić, mladež koja ostaje na vratima crkve treba dovesti do oltara i uključiti u liturgijske službe, jer su to njihove službe. No, govoriti o liturgiji, o darovima Duha Svetoga i o sakramentu potvrde nije moguće, a da se pri tome ne govori o duhovnosti iz koje se rađa eklezijalnost novih naraštaja.
Govoreći o pastoralno-katehetskoj pripremi za sakrament potvrde, mr. Periš predavanje je podijelio na nekoliko dijelova: kateheza u evangelizacijskom poslanju Crkve, liturgijska i sakramentalna kateheza, pastoralno-katehetska priprema za sakrament potvrde, pitanje najprikladnije dobi primanja toga sakramenta, obilježja dobi adolescencije, poteškoće katehetske priprave i mogući prijedlozi, načelne metodičke upute i kateheza nakon krizme. Činjenica da mladi primaju potvrdu kao posljednji sakrament kršćanske inicijacije upućuje na to da bi i priprava za potvrdu trebala imati sve elemente inicijacije. Kršćanska inicijacija u sakramente je više od pukoga katehetskog poučavanja, podrazumijeva cjelovito uvođenje u kršćanski život, tj. istinsko nasljedovanje Isusa Krista i aktivno uključivanje u crkvenu zajednicu koja ispovijeda, slavi, živi i svjedoči svoju vjeru. Stoga, istaknuo je mr. Periš, ovdje govorimo o važnosti ne samo poučavanja, nego još više odgoja i inicijacije. Suočavajući se s problemom distanciranja mladeži nakon krizme od vjerske prakse i župne zajednice predavač je iznio neke poteškoće katehetske priprave: masovnost krizme, nezrela dob primanja potvrde, nedostatno sudjelovanje obitelji i nepoznavanje prave uloge kuma, nepostojanje jednoga ujednačenog sadržajnog programa katehetske i pastoralne priprave (tako i katehetskog priručnika za župnike-katehete i za same krizmanike), neshvaćanje značenja školskoga vjeronauka i ulogu kateheze u župnoj zajednici u kojoj se treba događati središnja i nosiva pastoralna-katehetska priprava na sakrament potvrde. U tom svjetlu mr. Periš ponudio je nekoliko praktičnih prijedloga za aktivno uključivanje krizmanika u redovite župne pastoralne programe: javno predstavljanje krizmanika pred cijelom župnom zajednicom za vrijeme nedjeljne euharistije; krizmanici mogu pripremati i animirati jednom mjesečno euharistijsko slavlje (čitanje, pjevanje, sastavljanje i čitanje molitve vjernika, pripremanje prinosa darova i sl.), kao i euharistijsko klanjanje četvrtkom u župi; također mogu više puta mjesečno predmoliti u župi molitvu krunice; svakako je poticajno za krizmanike u došašću i korizmi prirediti posebno pokorničko bogoslužje i pojedinačnu ispovijed; treba im omogućiti da sami u korizmenom vremenu pripreme i predmole pobožnost križnoga puta u župnoj zajednici; u jakim liturgijskim vremenima i važnijim blagdanima mogu pokazati svoju kreativnost osmišljavajući župnu oglasnu ploču; preporučljivo je s krizmanicima i njihovim roditeljima organizirati duhovsko bdjenje u župi kao i povremene susrete za krizmanike u kojima će netko posvjedočiti svoje iskustvo vjere; k tome krizmanici bi trebali povremeno sudjelovati u karitativnim pothvatima, kao i poneki zajednički izlet, hodočašće ili sportsko-rekreativne sadržaje u sklopu župe. Bilo bi poticajno uoči samoga slavlja potvrde prirediti trodnevnicu za cijelu župnu zajednicu koju bi prema mogućnostima predvodio sam djelitelj potvrde. Sve su to “načini neposredne priprave krizmanika, ali i još više, dugoročnoga uključivanja mladih u samo tkivo župne zajednice”, istaknuo je mr. Periš te zaključio mišlju da se kateheza ne bi smjela zaustaviti na pragu mladenačke dobi, nego se nastaviti i nakon krizme. Na kraju svojega izlaganja mr. Periš se pita “koliko će krizmanika i nakon krizme ostati uključeni u vjerskom i sakramentalnom životu župe”, te smatra da će to najviše “ovisiti o kvaliteti naših vjeronaučnih susreta prije krizme, o tome koliko smo uspjeli ostvariti s njima susret, koliko su nas prihvatili kao prijatelje i suputnike, koliko smo ih uspjeli angažirati u župi, koliko smo im pomogli da zavole biti kršćani”.
Uslijedila je tematska rasprava u kojoj su do izražaja došle pastoralne poteškoće s kojima se svećenici suočavaju na terenu u vidu priprave i podjele sakramenta potvrde. Činjenicu da se sakrament krizme u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji podjeljuje u II. razredu srednje škole, nadbiskup Barišić je iznio na susretu s papom Benediktom XVI. u pohodu ad limina, što je Papa s oduševljenjem primio. Međutim, na temelju dosadašnjega iskustva dolazi se do spoznaje da bi bilo bolje krizmu pomaknuti na III. razred srednje škole. Susret, na kojem je sudjelovalo oko 150 svećenika, zaključio je nadbiskup Barišić, kazavši da je taj Studijski dan, uz sastanke s krizmateljima, s Pastoralnim i Prezbiterskim vijećem, važan doprinos u bistrenju vrlo složene tematike sakramenta potvrde.