Stvoritelj u stvorenoj utrobi

1. ” Emanuele, Spase blag, Zakonošo i Kralju naš, ti nado sviju naroda, što milostiv ih izbavljaš; o dođi, dođi sa neba Gospodine i Bože naš, da spasenje nam vječno daš.”
Tako nas bogoslužje poziva zazivati Gospodina danas, u predvigiliji svetoga Božića, dok je došašće već pri svom završetku.
Ovih smo tjedana ponovno proživljavali očekivanje Izraelovo, posvjedočeno na tolikim stranicama prorokâ: “Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja” (Iz 9,1-2). Po Utjelovljenju Riječi, Stvoritelj je zapečatio s ljudima ugovor vječnoga Saveza: “Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni” (Iv 3,16).
Kako da ne budemo zahvalni Ocu koji dariva svoga Sina, preljubljenoga, u kojem mu je sva milina, stavljajući u tijesnu utrobu stvorenja onoga koga cijeli svemir ne može obuhvatiti?
2. U tišini Svete noći, otajstvo Marijina božanskoga majčinstva otkriva sjajno i privlačno Očevo lice. Njegovi dometi, nježne strepnje prema siromasima i grešnicima već su ocrtani u golorukom Djetetu koje leži u špilji na rukama Djevice Majke.
Predraga braćo i sestre, za svakoga od vas i za vaše drage izričem srdačne čestitke za sretan i svet Božić. Neka Otkupiteljevo svjetlo, koje dolazi otkriti nam nježno i milosrdno Očevo lice, nanovo zasvijetli u srcu svih vjernika i dade svijetu dar božanskoga mira.