U ranim jutarnjim satima hodočasnici su slavili misu u bazilici sv. Antuna Padovanskog. Misu je predvodio generalni vikar Vojnog ordinarijata mons. Ilija Jakovljević, uz koncelebraciju vojnih i policijskih kapelana, i drugih svećenika.

Propovijedao je policijski kapelan vlč. Ivica Horvat koji se osvrnuo na proteklo hodočašće Gospi Lurdskoj i pitao: „O Bože, koje sve milosti dobih ove godine tijekom hodočašća, kao hodočasnik nade. To je bilo geslo našeg ovogodišnjeg hodočašća. Što sam sve doživio, Bože, što to želim pohraniti u sjećanje i prenijeti kao poruku onima koji će me pitati: ‘Kako je bilo?’ Hoću li prvo govoriti o svemu negativnom i onda reći da je bilo lijepo, ili pozitivno – s osvrtom da je moglo biti i bolje. Ili ću govoriti s određenim grčem? U biti – ono što govorim određuje me kakav sam čovjek. Ja želim biti pozitivan, zračiti optimizmom. Smijati se glasno, radovati se životu, slaviti Boga u zajedništvu vjere s drugima.“

Vlč. Horvat u nastavku je rekao kako sv. Antun – svetac cijeloga svijeta – i dalje jako privlači ljude nakon toliko godina. Bazilika sv. Antuna krije i neke poveznice između Sveca i hrvatskog naroda: „Kako nas ovoga jutra ovaj Svetac, Sancto, kako ga od milja zovu svi narodi i znaju da je to sv. Antun; kako nas i zašto nas on privlači! Osobito nas Hrvate? Jer on je i naš svetac, kao što je svetac cijeloga svijeta. Privlači nas njegova ljubav koju je on imao prema Bogu! Dolazimo u ovu crkvu diveći se njenoj veličini i ljepoti prostora. S molitvom u srcu i strahopoštovanjem prilazimo svečevu grobu dotaknuti mramornu ploči, tim činom želimo predati svoje molitve da nas zagovara. Uvijek me oduševi pobožnost ljudi koji donose fotografije onih za koje mole…. Nakon susreta sa zemaljskim ostacima, s velikim dojmom prolazim pored kružnih kapela i pronalazim hrvatski grb na oltaru. Osjećam ponos što i ovdje nalazim identitet hrvatskog čovjeka, odavno još od austrougarskog doba…“

„S vjerom se utecimo molitvom Bogu po zagovoru sv. Antuna. A što ga možemo i smijemo zamoliti? Njega, koji je mnoge sačuvao od zla i izbavio od smrtne pogibelji – molimo da nas očuva od grijeha i smrti vječne. Njega, koji je bio propovjednik istine i uzor svetosti, molimo da nam izmoli svjetlo prave vjere i ustrajnost u milosti Božjoj. Njega, koji je svima pritjecao u pomoć, tješio u žalostima, izbavljao iz tjeskoba – da nam izmoli milost da strpljivo s Isusom nosimo svoj križ, da nas štiti od nastraja zloga i pobijedimo jakošću vjere. Osobito da pobijedimo napasti i grijeh… Da naše živote, koji su često slični lađi na uzburkanom moru, svojim svjetlom privede u luku vječnog spasenja“, rekao je kapelan.

Vlč. Horvat se na završetku propovijedi osvrnuo na drugog velikog padovanskog sveca – sv. Leopolda Bogdana Mandića: „Pogledajmo primjer sv. Leopolda Bogdana Mandića, njegovu ispovjedaonicu i poruku koju nam donosi upravo ta ispovjedaonica koja je ostala čitava usred bombardiranja za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ta ispovjedaonica donosi nam Kristovu poruku koju smo čuli ovoga jutra u evanđelju. Mir vam svoj ostavljam. Mir vam svoj dajem! Na nama je da prihvatimo Isusovu poruku.“

Liturgijsko pjevanje predvodile su klapa HRM „Sv. Juraj“ i policijska klapa „Sv. Mihovil”, uz sviranje orguljaša Mihaela Mojzeša.

Nakon mise, hodočasnici su mogli obići baziliku i središnji padovanski trg, a zatim su se uputili prema svetištu sv. Leopolda Bogdana Mandića.

Kod groba gdje se nalazi neraspadnuto tijelo sv. Leopolda, hodočasnici su imali molitvu i zahvalu za 31. hodočašće Hrvatske vojske, policije i branitelja u Lurd.

Nakon što su otpjevali pjesmu Te Deum hodočasnici su nastavili svoj put prema Hrvatskoj i svojim domovima.