Kijev, 20. 4. 1996. (IKA) – Pravoslavni partrijarsi Carigrada i Moskve spore se oko položaja i vlasti nad episkopskim sjedištem na Bosporu, što je više stvar apostolske tradicije, nego dogovora patrijarha. Jer, usprkos groznieavoga crkvenodiplomatskog napada suradnika moskovskog patrijarha Aleksija II. iz susjednih država i s Balkana, smjesta je – nakon Aleksijeva odbacivanja kanonsko-liturgijskoga zajedništva sa carigradskim patrijarhom Bartolomejom I, od prije dva mjeseca – moskovskoj molbi za distanciranjem od Bartolomeja odgovorio samo praški mitropolit. Sam poticaj unutrašnjopravoslavnom raskolu bilo je Bartolomejevo pravno rješenje dugogodišnjeg sukoba oko jurisdikcije nad estonskim pravoslavnim vjernicima. Aleksij ne prihvaaa to rješenje, po kojem je Estonija ubuduae podre?ena carigradskom ekumenskom patrijarhatu, a ne više moskovskome, te je potaknuo raskol. Patrijarhati i crkveno vodstvo država istoene i južne Europe reagirali su, naprotiv, umjereno, upozoravajuai na vlastite interese. Za Moskvu posebno je bolno to, da ni Ukrajinska Pravoslavna Crkva moskovskog patrijarhata nije mogla pretegnuti na svoju stranu u unutarpravoslavnome sporu u Ukrajini gdje postoji više me?usobno odvojenih pravoslavnih Crkava. Na sinodalnoj skupštini u Kijevu poeetkom travnja, Ukrajinci moskovske jurisdikcije odlueili su da se ne zabrani euharistijsko zajedništvo sa Carigradom. Biskupi okupljeni u Kijevu napisali su izjavu u kojoj stoji da se pri odaleaivanju Moskve od Carigrada radi “samo o vremenskom distanciranju” moskovskog patrijarhata od kanonske jurisdikcije ekumenskog patrijarhata, a ne uistinu o vjerskom raskolu. Vea prije je kijevski mitropolit Volodymyr Sabodan, podre?en moskovskoj jurisdikciji, u jednom intervjuu istaknuo kako je prekid odnosa “privremen”.