Izdavačka kuća Teovizija objavila je knjigu franjevca Eloia Leclerca “Sunce izlazi nad Asizom”.
U predgovoru autor ističe, kako je knjiga zapravo razmišljanje o neizmjernoj ljudskoj tragediji koju smo proživjeli sredinom 20. stoljeća. Još i dan-danas mi se postavljaju mnogobrojna pitanja. Je li nam ta tragedija otvorila oči? Nije li se naš pogled prebrzo zaustavio na neposrednim povijesnim uzrocima koji su do nje doveli, pita se autor, ali odmah ističe kako je to djelo i priča o jednom predivnom osobnom susretu s jednom od rijetkih osoba iz naše povijesti koje nam ne dopuštaju da izgubimo nadu u čovjeka. To je Franjo Asiški. Njegov duh – duh Asiza, kako su ga nazvali, donosi nam svjetlo koje očajnički trebamo. Taj čovjek, prepun svjetla, u moje je srce unio sunce, a sa suncem i sve stvoreno. Njemu sam se obratio. Njega sam molio da mi otkrije tajnu istinskoga ljudskog bratstva, piše autor.
U prvom dijelu knjige “Rastrgana zemlja” autor donosi vlastito iskustvo dana provedenih u zarobljeništva u tijeku II. svjetskog rata. Tako na početku teksta “Uranjanje u pakao” ističe “pobožni ljudi negda su mislili da je pakao izvan ovoga svijeta: moderan čovjek uspio ga je dovesti na zemlju”. No, nalazimo i tu redak u kojem autor nakon povratka nalazi novu snagu – “osjećao sam da mi Franjo ima nešto bitno za reći. Trebalo mi je njegovo svjetlo i zračenje njegova mira da ne zapadnem u sumnju, da se usudim vjerovati u evanđeosku poruku bratstva”. Nastavljajući se na to, drugi dio knjige naslovljen je “Put bratstva” i u njemu autor ističe “bratstvo je lice mira koji Franjo naviješta”. Posljednji dio knjige nosi naslov “Duh Asiza”. Autor zahvaljuje Gospodinu što je na njegov put stavio Siromaška iz Asiza, jer uzdrmane vjere u čovjeka i sumnjajući u ideal bratstva, našao je “poniznog Franju”. Bez njegove pomoći bio bih zapao u očaj. Iščupao me iz tame pokazujući mi put okupan svjetlošću, ističe autor. Franjo se putovima poniznosti i ne znajući pridružuje velikim nadahnućima čovječanstva, biblijskim prorocima, istočnjačkim mudracima, misticima i misliocima svih vremena. Iz te temeljne poniznosti koja se bratimi sa svim stvorovima i koja poštuje čak i najmanje oblike života, proizlaze i mir i blagost koji obilježavaju duh Asiza, piše autor, te zaključuje kako Franjo prihvaća stvarateljski plan, sudjeluje u njegovom poletu, surađuje na njegovu ostvarenju, jer se stvorenje izgrađuje tijekom cijele ljudske povijesti trudom čovjeka da ostvari sve bratskiju ljudsku zajednicu. To jedinstvo traži dugotrajno strpljenje, ali predstavlja i veliku nadu, jer sunce izlazi tamo gdje je naša nada. (ika-mb/sa)