Misu je predvodio fra Goran Rukavina u zajedništvu svećenika: dekana Stjepana Jambrešića, župnika iz Topuskog, fra Ante Pervana, vlč. Josipa Bulata, vlč. Luke Tufekovića, kapelana policije don Ive Borića i uz nazočnost domaćeg župnika vlč. Ivana Kuzmića. Asistirao je bogoslov Ivan Sandrin. Ljepoti slavlja pridonijeli su mladi u narodnim nošnjama.

Fra Goran je u propovijedi naglasio kako je Marija Magdalena „apostolica apostola“. Nadodao je i da je Marija Magdalena bila šokirana te da je doživjela nešto potpuno neočekivano – susret s Gospodinom. Prepoznala ga je u trenutku kada ju je zazvao imenom. Istaknuo je i jednu zanimljivost, odnosno da je Marija Magdalena na uskrsno jutro najzainteresiranija za minimum kontakta s ubijenim učiteljem i da je ona prva koja opaža da je grob prazan.

Nakon toga, propovjednik se osvrnuo i na sam prazan grob. „Prazan grob ne kaže ništa, prazan grob najmanje kaže da je Uskrsli živ.“ To je značilo kako se pobijeđene tuđe sile neće se vraćati u njezin život. Svijet koliko god bio brutalan, nema posljednju riječ. To znači da onaj koji je vraćen u život, vraća i mene u život i život postaje puno dublji i puno snažniji nego što svijet misli. To je značilo kako smrt nema posljednju riječ, nego ju ima život.

Na koncu slavlja, domaći župnik zahvalio je  vjernicima na suradnji i na dolascima na trodnevnu pripravu, jednako kao i svima onima koji su pomogli da se župna svetkovina proslavi u što dostojnijem ozračju.