Zagreb, (IKA) – Hrvatsko katoličko sveučilište i Zaklada Konrad Adenauer u Zagrebu organizirali su u četvrtak 15. rujna na HKS-u okrugli stol “Suočavanje s nasljeđem totalitarnih režima – Iskustva Hrvatske i Njemačke”. Na otvorenju okruglog stola uime domaćina okupljene je pozdravio rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta dr. Željko Tanjić riječima: “Sintagma ‘Zaboravite prošlost, okrenite se budućnosti’ trebala bi glasiti: ‘Suočite i pomirite se s prošlošću kako biste imali budućnost'”. Dr. Tanjić podsjetio je da su u Hrvatskoj još uvijek moćni akteri komunističkoga režima koji pomoću ideoloških istomišljenika kroz institucije onemogućavaju toliko potrebno suočavanje sa zločinima komunizma. “Oni još uvijek djeluju gotovo u svim sferama života – kulturnim, političkim, gospodarskim i pritom koče gotovo svaki pokušaj oslobađanja memorije hrvatskoga naroda od strahotnih posljedica zločina komunizma”. Suočavanje s prošlošću nije obračun nego je traženje istine s nadom u pomirenje i zacjeljivanje osoba i društva. Zato je potrebno sustavno i bez politiziranja otkrivati istinu o komunističkoj prošlosti. Rektor Tanjić također je spomenuo važnost misli svetog pape Ivana Pavla II. koji je govorio o čišćenju uspomena tako prijeko potrebnoga u hrvatskom društvom.
Uime Zaklade Konrad Adenauer okupljene je pozdravio je dr. Michael Lange koji je istaknuo kako je uvid u dokumente tajne komunističke službe u bivšem DDR-u omogućio da mnoge stvari o radu te službe izađu na svjetlo dana, što je Njemačkoj omogućilo prevladavanje prošlosti. Okupljenima se obratio i predsjednik Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner koji je rekao: “Drugi svjetski rat je Hrvatsku i Njemačku spletom povijesnih okolnosti učinio poprištem dva najgora totalitarna režima koje je čovječanstvo ikada izmislilo – onog nacionalsocijalističkog i onog komunističkog”. Suđenje članovima bivše jugoslavenske tajne službe UDBE Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Njemačkoj pokrenulo je važan i pozitivan proces suočavanja s vlastitom prošlošću kod nas u Hrvatskoj do kojeg ranije nije došlo, poglavito zbog nedostatka političke volje bivših komunističkih struktura i kriptokomunista koji se naprosto nisu željeli suočiti sa svojom mračnom prošlošću od koje se nisu distancirali, kao što su to učinili bivši komunisti u mnogo zemalja koje su nekoć bile pod komunističkom vlašću, a imali su znatan politički i ini utjecaj.
O iskustvima Njemačke u procesu tranzicije iz komunističkoga u demokratsko društvo govorila je bivša zastupnica u njemačkom Bundestagu Vera Lengsfeld. Ona je u bivšem DDR-u bila politička zatvorenica i aktivistica za građanska prava, od 1990. do 2005. u Bundestagu je zastupala Savez ’90., Zelene i Kršćansko-demokratsku uniju. Njezino je svjedočanstvo pozorno praćeno u prepunoj Dvorani Blaženog Alojzija Stepinca. “Tema suočavanja s prošlošću ne odnosi se samo na Njemačku i Hrvatska, nego na cijelu Europu otvorenih granica, koju smo stvorili rušeći Berlinski zid””, istaknula je u uvodu Lengsfeld.
Prepričavajući dramatične događaje koji su prethodili rušenju Berlinskoga zida, Lengsfeld je upozorila na važnost otvaranja arhiva i davanja na uvid dokumenata svima koji ih žele vidjeti, napose žrtvama progona. Taj je proces u Njemačkoj započeo već u siječnju 1991. godine kada su progonjeni mogli osobno proučiti dokumente u kojima je opisano kako ih se obrađivalo. Ujedno su se upoznali sa cijelom obavještajnom mrežom njemačke Službe sigurnosti koja je imala gotovo 200 tisuća suradnika. Kada im je pojedinac smetao, smišljeno su ga progonili i onemogućavali mu profesionalni napredak. Pri tome su osim progonjenih stradale i njihove obitelji koje su često bile na meti ucjena. Ljudi su poslije pada komunističkoga režima mislili da će komunizam sam nestati s političke pozornice, no u međuvremenu su se “drugovi” preustrojili zbog nasljeđa i vlasničkih povlastica. Neko su vrijeme nosili dvočlani naziv u imenu stranke, a kad su preuzeli imovinu bivše Komunističke partije iz naziva im je otpalo komunističko ime, pa se zovu “Lijeva stranka”, rekla je Lengsfeld. Ona smatra kako dosjee nikad nije kasno otvoriti – to je njemačko iskustvo – “jer je samo na taj način moguće liječiti rane naših društava, a bez suočavanja s totalitarnom komunističkom prošlošću neće biti moguće očuvati projekt Europe otvorenih granica”.
U panel diskusiji koja je uslijedila nakon predavanja, dr. Ivica Miškulin s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta govorio je o nužnosti izrade zakonskih okvira kojim bi se komunizam osudio kao zločinački poredak. “Njihove aktere koji još uvijek gotovo na isti način djeluju u hrvatskomu društvu treba zakonom maknuti s pozicija bez obzira u kojoj sferi djeluju”. Dr. Miškulin za uzor takvoj zakonskoj regulativi naveo je “Gaukovu komisiju” koja je omogućila Njemačkoj suočavanje s totalitarnim nasljeđem. Nekoliko razloga zašto u Hrvatskoj nije došlo do procesa suočavanja spomenula je Višnja Starešina iz Centra za demokraciju i aktivno sjećanje. Među njima su: nedostupnost arhiva, zatvorene grobnice u kojoj su žrtve komunizma, onemogućavanje bilo kakve inicijative da se o zločinima govori. “Što više odlažete, više ćete usporavati napredak svoje države. Vi morate otvarati arhivu kako biste išli naprijed”, poručio je dr. Karsten Dümmel, direktor Zaklade Konrad Adenauer u BiH. Nakon diskusije održana je i projekcija igranoga filma redateljice Franziske Meletzky “Es ist nicht vorbei” ili “Nije završeno”, a koji se bavi suočavanjem s nasljeđem totalitarnih režima.