Suodgovornošću i timskim radom do kvalitetnog pastorala

Jedna od bitnih zadaća Crkve je življenje i svjedočenje Kristove poruke u današnjem društvu. Na to su pozvani svi: kako zaređeni službenici Crkve tako i vjernici laici. Da bi Crkva ovu zadaću, kao i mnoge druge, uspješno ostvarivala potreban je zajednički rad i zalaganje sviju. Upravo stoga u životu Crkve zajednički rad: u Crkvi, biskupiji, župi, od velike je vrijednosti. Đakovački i srijemski biskup Marin Srakić je upravo stoga ovu godinu proglasio “Godinom suodgovornosti”. Bila je to i središnja nit vodilja teološko-pastoralnog seminara za svećenike održanog u Velikoj dvorani Teologije u Đakovu od 16. do 18. rujna na temu “Pastoralna služba i suodgovornost. Koordinacijski pristup u pastoralu i timski rad”. Svakoga dana na seminaru je sudjelovalo oko 120 svećenika. Uvodni pozdrav prvoga dana nazočnima je uputio đakovački i srijemski pomoćni biskup Đuro Hranić. Zatim se svima pozdravom obratio i novi predstojnik teologije mons. dr. Nikola Dogan.
Prvi dan seminara htio je ukazati na ekleziološko, pastoralno i kanonsko poimanje suodgovornosti. Referat na temu “Ekleziologija suodgovornosti. Biblijsko-dogmatski temelji”, održao je dr. Nikola Dogan. U svome izlaganju pokušao je istaknuti najvažnije biblijske i dogmatske temelje suodgovornosti. Gledano kroz prizmu Svetog pisma, čovjek je prije svega društveno biće, biće koje je svjesno sebe, ali i drugoga. Bog u sebi je komunikacija i na svoju sliku oblikuje i stvara čovjeka. Krist je vrhunac Božjega govora ljudima. Susret čovjeka s Kristom mora potaknuti na otvaranje istoga drugom čovjeku. Kršćanski Bog je Bog zajedništva osoba. Bog nije prvotno ni car, ni vlast, ni zakon, već prijateljstvo, ljubav i zajedništvo. Bog je suodgovoran u sebi, stvara čovjeka za sebe. U crkvenim dokumentima čitamo da kršćani trebaju računati s današnjim svijetom i njegovim problemima, ali se ne smiju poistovjetiti sa svijetom. Vrijeme nakon Druge biskupijske sinode je dragocjeni kairos u kojem našu biskupiju možemo pretvoriti u zajednicu suodgovornih ljudi.
Drugi predavač o. Bono Zvonimir Šagi govorio je na temu “Suodgovornost kao načelo današnjeg pastoralnog djelovanja”. Svoje izlaganje o. Šagi je započeo analizom izraza suodgovornost. Suodgovornost se razlikuje od suodlučivanja. Ona uključuje svijest pojedinca koji se osjeća odgovornim za cjelinu. Crkva se na Drugome vatikanskom koncilu otvara Crkvi i svijetu. Crkva je otajstveno zajedništvo i vidljiva zajednica. Put Crkve je sljedeći: kako uspostaviti odnose s društvenom zajednicom, pronaći svoje mjesto u društvu. U pastoralnom djelovanju Crkve važno je istaknuti neka načela: načelo autentičnosti vjere, kontinuiteta, zajedništva i suodgovornosti. Svi, i laici i klerici, trebaju imati mogućnost pronaći svoje pravo mjesto u Crkvi.
Treći referat prvoga dana iznio je dr. Nikola Škalabrin i to na temu: “Zakonik o suodgovornosti na biskupijskoj i župnoj razini”. U novom Zakoniku kanonskog prava Katoličke crkve riječ suodgovornost je nepoznata. Ona postaje aktualna u razgovorima o sudjelovanju koji su uslijedili nakon Drugoga vatikanskog koncila. Upravljanje u Crkvi, premda je prepušteno hijerarhiji, nije apsolutističko, nego sinodalno. Postoji mnoštvo struktura suodgovornosti u Crkvi, koje opet treba razlikovati od onih koje to nisu. Iz zajedništva Crkve proizlazi i zahtjev suodgovornosti. Na razini cijele Crkve tijela suodgovornosti su biskupska sinoda i konzistorij kardinala. Na razini biskupije to su prezbitersko vijeće, pastoralno vijeće i ekonomsko vijeće, zbor savjetnika i sinoda, a na župskoj razini pastoralno i ekonomsko vijeće. Tijela suodgovornosti, koja već postoje u Zakoniku i crkvenim dokumentima, treba privesti svome ostvarenju.
Nakon izlaganja svi nazočni imali su prigodu zatražiti pojašnjenje, dati svoj osvrt ili postaviti pitanje. Po završetku rasprave rad prvoga dana seminara nastavio se po skupinama. Obuhvaćao je četiri glavne sinodske teme: evangelizaciju, liturgiju, kršćanski poziv i služenje te ustroj biskupijske zajednice. Kroz rad u manjim skupinama svećenici su pokušali odgovoriti na pitanje dokle su došli u svom pastoralnom radu razmišljajući u duhu Druge biskupijske sinode. Velika zadaća mjesne Crkve još uvijek je u prvom redu oformiti potrebne suradnike koji će pomoći u ostvarivanju zaključaka Sinode.
Drugi dan teološko-pastoralni seminar imao je okvirnu temu “Koordinacija i timski rad”. Prvi referat “Temeljna načela timskog rada” obradio je dr. Mijo Nikić. Svoju temu dr. Nikić predstavio je kroz pet glavnih točaka: umijeće suradnje, zapreke i kočnice timskog rada, temeljna načela timskog rada, glavne oznake uspješnog vođe timskog rada i Joharijev prozor. Naveo je i neka od temeljnih načela, među kojima, empatiju, suradnju i zajednički trud, otvorenu komunikaciju. Vezano uz prethodnu temu dr. Zvonko Pažin potom je održao izlaganje “Metodika timskog rada u pastoralu: oblici, oznake, i primjena”. Tu je temu dr. Pažin obradio u više dijelova. U prvom redu govorio je o timskome radu, kojega na žalost gotovo da i nema. Da bi se do njega došlo nezaobilazan put je edukacija suradnika. U pristupu suradnicima dragocjeno je prihvaćanje, razumijevanje te ispravan stav prema autoritetu. U zaključku svoga izlaganja dr. Pažin iznio je oblike i primjenu timskoga rada. Svi vjernici pozvani su sudjelovati u trostrukoj svećeničkoj službi. Polazište za konkretni rad s vjernicima laicima su župna pastoralna i ekonomska vijeća. Treći referat drugoga dana seminara održao je dr. Ivica Pažin na temu “Župna kateheza u obnovi župne zajednice i uključivanje vjernika laika u pastoralno djelovanje”. Tri su ključna elementa u tom izlaganju: a) župna kateheza i njezina uloga u obnovi župne zajednice; b) uloga svećenika u katehezi; c) suodgovornost – uključivane i angažman vjernika laika u život i djelovanje Crkve. Župna zajednica je povlašteno mjesto u kojem se događa, ili bi se trebao događati, živi navještaj vjere. Crkva je ona koja ostvaruje katehezu, ali istodobno i kateheza čini Crkvu. Svećenik, zbog više razloga (nedostatka vremena, angažmana na drugim područjima Crkve, nesnalaženja, nemogućnosti autoritativnog djelovanja), ne može, ali i ne treba sam nositi breme kateheze u župnoj zajednici. Rješenje za svećenika kao i za kvalitetan rad u katehezi su javno priznati laici koji će se trajno posvetiti radu u župnim zajednicama.
Nakon izlaganja referata svećenici su se osvrnuli na izlaganja svojim pitanjima. Iznosili su i probleme s kojima se u konkretnom radu susreću. Još uvijek postoje teškoće u komunikaciji između svećenika i laika kao i između župnika i vjeroučitelja. Potrebno je uvijek iznova ulagati mnogo truda da se sve nepotrebne barijere uklone i nadiđu. Rad u skupinama drugoga dana uključivao je teme: voditelj timskoga rada, rječnik i komunikacija u timskome radu, rad s prvopričesnicima, rad s krizmanicima, rad s mladima te rad s odraslima. Na kraju drugoga dana iznesene su poteškoće s kojima se svećenici susreću u konkretnom pastoralu, te se u raspravi pokušalo iznaći najbolje putove.
Treći i posljednji dan seminara također je uključivao tri referata. Prvi je bio na temu “Prema planu i programu u pastoralnom djelovanju. Načela, mogućnosti i poteškoće”. Izlaganje je održao dr. Pero Aračić. Temelje planiranja u pastoralnom djelovanju dr. Aračić pronalazi u društvenim prilikama današnjeg čovjeka, u Svetom pismu i u koncilskim dokumentima Crkve. Zajednički pastoralni koncept Crkve je realna pastoralna utopija: Božje Kraljevstvo nikada ne dostižemo, ali ga živimo. Stvaranje pastoralnog plana i programa uključuje poznavanje ljudi koje angažiramo, teološka promišljanja nad dobivenim podacima, operativni projekt, uvažavanje psihologije i pedagogije, određene zadaće već stvorene ekipe, vremenske raspone programa koji su zadani. Važan korak je svakako oformiti i ozakoniti planiranje i programiranje. Plan i program uključuje biskupijsku, župnu i dekanatsku razinu. Župa je u prvom redu temeljna jedinica pastoralnog planiranja. Plan i program u pastoralu donosi određene prednosti, no prije svega zahtjeva kulturu osobnog planiranja i programiranja. Drugi referat iznio je mons. dr. Đuro Hranić, koji je govorio na temu “Inicijalna i trajna formacija pastoralnih suradnika. Biskupijska, župna i međužupna razina”. Prema smjernicama Sinode temeljna i trajna zadaća Crkve đakovačke i srijemske je formacija pastoralnih suradnika u evangelizaciji u župi. Župna zajednica jest, i treba biti, zajednica zajednicâ. Od iznimne važnosti su volonteri, suradnici koji uz župnika i školovanog (plaćenog i trajno uposlenog) katehete mogu mnogo pridonijeti kvalitetnom pastoralnom radu u župnoj zajednici. Potrebno je uložiti trud i znanje u školovanje ili osposobljavanje takvih suradnika. U prvom redu bitno je u župnoj zajednici pronaći i izabrati kvalitetne i dobre ljude koji bi se više angažirali u radu i životu župne zajednice. U tom procesu nastajanja “nove”, obnovljene župne zajednice nailazi se i na razne teškoće: mali broj zainteresiranih, starenje pučanstva, ekonomske poteškoće, apatija i dr. No, napor koji će se uložiti i koji se ulaže u školovanje i odgajanje župnih suradnika itekako se isplati. Župnik je pozvan biti kateheta svojih suradnika – kateheta. Posljednje izlaganje na seminaru održao je mons. dr. Marin Srakić koji je govorio na temu “Mjesto i uloga pastoralnih ureda (BPC) i vijeća (BPV) u službi biskupijske zajednice”. Dijecezanski biskup je u prvom redu istaknuo prevažnu zadaću pastoralne organizacije biskupije. Poteškoće u toj zadaći su nedovoljna organiziranost Biskupijskoga pastoralnog centra, nedostatak povjerenika BPC, nedostatak vikara za pastoral, nepostojanje Biskupijskoga pastoralnog vijeća. Pred nama je oblikovanje i izdavanje završnih dokumenata Sinode, ali i put njihovog ostvarivanja. Potrebno je izvući i na biskupijskoj razini primijeniti pozitivna iskustva sa župnim pastoralnim vijećima. U svemu tome važno je imati na umu da osjećaj i svijest zajedništva nije nešto što se rađa iznutra, već je to Božji dar. I trećega dana, nakon izlaganja referata i kratke rasprave nad iznesenima održan je rad u skupinama. Svećenici su imali priliku razgovarati o biskupijskome, dekanatskom i župnom pastoralnom planu i programu, te formaciji potrebnih suradničkih službi.
Na zaključnoj plenarnoj diskusiji, kao i u tijeku sva tri dana seminara, naglasak je stavljen na nužnost stvaranja prostora za rad, kao i odgajanja te oformljivanja, suradnika. Jedino tako će svi vjernici moći suodgovorno doprinositi radu i životu Crkve. (ika-ji/aj/sa)