Supetar, (IKA) – Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti i Odsjek za povijest Filozofskog Sveučilišta u Splitu priredili su Treći kongres hrvatskih povjesničara. Nakon Zagreba (1999.) i Pule (2004.), Kongres se ove godine održao u Supetru od 1. do 5. listopada, gdje se okupio dosada najveći broj povjesničara, njih 193, iz cijele Hrvatske i inozemstva. Središnja tema Kongresa bila je “Religija u društvenom i kulturnom kontekstu hrvatske povijesti”. Nakon otvaranja i plenarnog izlaganja dr. Zrinke Blažević, o značenju Kongresa ne samo za povijesnu struku, nego za promicanje povijesnih vrednota i nacionalnih običaja uopće, svjedoči i činjenica da su prethodni Kongresi održani pod visokim pokroviteljstvom dvojice dosadašnjih predsjednika Republike Hrvatske. Nakon pozdravnih riječi voditelja programa prof. Marka Trogrlića, predavanja, plenarne sjednice i rad započeli su u dvadesetak specijaliziranih sekcija koje su obuhvatile područja od stare do suvremene povijesti: dvadeseto stoljeće, srednji vijek, rani novi vijek, devetnaesto stoljeće, nacije i nacionalizam, Hrvati izvan Hrvatske, demografska povijest, hagiotheca, gospodarska povijest i povijest okoliša, pravna povijest, mediji i oblikovanje javnog mijenja, stara povijest, nacionalne manjine, arhiva i arhivska građa, izobrazba i nastava, povijest sporta, povijest žena, urbana povijest i povijest medicine. U sekciji “20. stoljeće” važnost je dana blaženom Ivanu Merzu, u prigodi pete obljetnice proglašenja blaženim. O bl. Merzu i Katoličkoj akciji u Hrvatskoj izlagao je Zdravko Matić, a postulator o. Božidar Nagy o blaženikovoj europskoj dimenziji života i djela, o zainteresiranosti vjernika izvan Domovine, o vicepostulaturi na Filipinima, a Stjepan Ribić o Merzu, laiku misliocu i promicatelju kršćanske mudrosti.
Uslijedilo je oko dvjesto izlaganja o vjeri i vjerskoj praksi i raščlambi prikaza fotografija te isprava i tiska o vjerskom životu iz fundusa Hrvatskoga povijesnog muzeja u hrvatskim zbjegovima u El-Shattu, o značajkama uspostave i djelovanja uprave NDH “Oslobođenim krajevima” nakon pada Italije, o odnosu policijsko obavještajne službe NDH prema Katoličkoj Crkvi, o odnosu vlasti prema Crkvi u Istri (1945-1947) ili politika “mrkve i biča”, o položaju vjeronauka u doba komunizma – primjer Đakovačke i Srijemske biskupije, o bibliografiji svećenika i narodnog zastupniku Frana Škrinjarina. Teolog Slavko Slišković govorio je o Crkvi i ideji jugoslavenstva. Slijedila su izlaganja o odnosu građanskih, vojnih i crkvenih vlasti na području Hrvatske u Državi SHS u KSHS (1918-1921), te ORJUNI (Organizacija jugoslavenskih nacionalista) i HNO (Hrvatski narodni otpor) prema Crkvi u Hrvatskoj (1918-1925), o ulozi katoličkih krugova i pojedinaca u osnivanju i radu “Napretka” na području Hrvatske i Slavonije (1902-1949) o komunistima, križarima i Crkvi (1945-1947), o Crkvi u Međimurju 1900. – 1950. i o Katoličkoj zajednici mladih “Synaxis” u riječkom Hrvatskom proljeću, o djelovanju Crkve na okupiranom prostoru u Domovinskom ratu i srušenim crkvama u Zadarskoj nadbiskupiji i Šibenskoj biskupiji i počecima katoličkih župa u Novom Zagrebu, o etno-crkvi, o unutrašnjem i vanjsko političkom buntu studenata 1968., o benediktincima u Slavoniji, Srijemu i Baranji – kao izvoru hrvatske trojezične i tropismene kulture u srednjem vijeku kao i o srednjovjekovnoj pismohrani Ugarsko-hrvatskog kraljevstva, ulozi biskupa Stjepana II. i Kolomana u pokušaju crkvenog ujedinjenja hrvatskih zemalja, o crkvenim nadarbinama u Slavoniji u 15. st., o “Božjim” utvrdama Kraljevine Slavonije, o značaju pavlinskog samostana BDM na Gariću (Moslavačka gora).
Teolog Franjo Šanjek govorio je o Crkvi i hrvatskom društvu u svjetlu Kažotićevih spisa o siromaštvu i praznovjerjima, a Ante Gulin o Bogorodičinu liku na srednjovjekovnim pečatima hrvatskih kaptola. Bilo je riječi i o Kostanjevcima i Topuskom: položaj samostana u životu plemićkog roda Babonića i djelovanju mendikantskih redova u Splitu u 13. st., pobožnosti stanovnika srednjovjekovnih dalmatinskih komuna i posvajanju kao odrazu socijalnog kršćanstva na istočno jadranskom prostoru, o crkvenim ustanovama i bratovštinama u kasnosrednjovjekovnom Rabu na temelju bilježničkih spisa, štovanju BDM i o pučkim pobožnostima na istočnoj jadranskoj obali, Krbavskoj i Modruškoj biskupiji, “Svi papini ljudi” na trogirskoj biskupskoj stolici u 15. st., o kulturnoj povijesti Crkve i komune u Korčuli oko 1450., o naciji u traganju za vjerskom kulturom: Narodna zahtijevanja u Hrvatskoj u proljeće 1848, o latinitetu u hrvatskom društvu te svećeniku i povjesničaru J. Antunu Belić-Ligatiću i povjesničarima-svećenicima i hrvatskoj historiografiji 19. st. te o nizu tema o Katoličkoj Crkvi i hrvatskoj povijesti.
Cilj Kongresa bio je i okupiti mlađe povjesničare, kako znanstvene novake i novakinje tako i studente i učenike čime bi promicali struku među mlađim naraštajima, svjesni da je sve veći broj mladih istraživača jamstvo budućnosti hrvatske historiografije. Razmijenjena su iskustava za osmišljavanja novih projekata, predstavljen niz vrijednih knjiga, uz izlete na povijesna mjesta Splitsko-dalmatinske županije. Nakon zatvaranja Kongresa održana je godišnja skupština i pokrenuta peticija za spas utvrde Tržan na Modrušu i drugih starih plemićkih gradova u Hrvatskoj.