Zagreb, (IKA) – Izazovi za Crkvu u Europskoj uniji, pastoral turista njemačkoga govornog područja u Hrvatskoj te pastoral vjernika katolika Hrvata u Austriji bile su središnje teme prvoga susreta biskupa Hrvatske biskupske konferencije i Austrijske biskupske konferencije održanog u četvrtak 31. svibnja u velikoj dvorani Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu.
Predsjednik Austrijske BK bečki nadbiskup kardinal Christoph Schoenborn izjavio je na konferenciji za novinare da to nije prvi puta da se susreću austrijski i hrvatski biskupi, ali je prvi puta da su se susreli kao dvije biskupske konferencije. “Puno je toga zajedničko među nama, a jednako tako postoji puno različitosti. Zajednički skrbimo o vjeri, ali posljednjih pedeset – šezdeset godina imali smo različitu povijest. U Austriji je Crkva mogla živjeti u slobodi, a u Hrvatskoj je Crkva morala trpjeti pod komunističkim režimom. Ali, razmjena iskustava između naših dviju Crkava i u vrijeme komunizma uvijek je bila intenzivna”, podsjetio je kardinal Schoenborn.
Predsjednik Austrijske BK osvrnuo se i na čimbenike koji jako povezuju Crkve u Austriji i Hrvatskoj. Jedan važan čimbenik su hrvatski useljenici u Austriji. Do šezdesetih godina proteklog stoljeća bilo je oko 80.000 hrvatskih useljenika u Austriji. Mnogi od njih su već dugo Austrijanci, ali mnogi od njih su sačuvali svoj hrvatski identitet i stoga je u Austriji vrlo važno dušobrižništvo za Hrvate, istaknuo je kardinal Schoenborn. Osim toga, postoji jaka hrvatska manjina u Gradišću. Prema riječima predsjednika ABK, u Gradišću i okolici danas živi oko 50.000 Hrvata koji čuvaju svoju tradiciju i Crkva je tamo jedan od odlučujućih nositelja hrvatskoga identiteta. Kao zanimljivost kardinal Schoenborn spomenuo je da je njegov prethodnik bečki nadbiskup kardinal Franz Koenig 1960. godine na putu na pogreb kardinala Stepinca doživio tešku prometnu nesreću kod Varaždina, što je bila važna prijelomnica u njegovu životu i od tada je počeo intenzivne kontakte s Crkvama iza željezne zavjese. Te veze se nikad nisu prekinule i danas su moguće u normalnim okolnostima.

Na pitanje koja bi trebala biti uloga Katoličke Crkve kada je riječ o pristupu Europskoj uniji i je li ovaj susret doprinos tome, kardinal Schoenborn kazao je da je Katolička Crkva od samih početaka bila jedan od najjačih pokretača europske integracije i da je možda najveći doprinos tome dao upravo papa Ivan Pavao II. Izbor kardinala Wojtyle za papu bio je početak kraja komunističkog imperija, prokomentirao je. Kazao je da su austrijski biskupi usvojili što im je papa Ivan Pavao II. rekao u Beču, da se ne bi trebalo više pričati o postupku širenja Europske unije, nego o europeizaciji Unije, jer i one zemlje koje još nisu u Uniji, one su također Europa. A Europska unija će tek onda biti europska kada će i Hrvatska biti u njoj, jer je Hrvatska Europa. Zato se zalažemo za europeizaciju Europske unije, poručio je kardinal Schoenborn.

Predsjednik HBK kardinal Josip Bozanić rekao je da ovo jest prvi ovakav susret, ali biskupi Hrvatske i Austrijske BK su se već sastajali, osobito intenzivno prigodom Srednjoeuropskoga katoličkog dana. U prošlosti pak nalazimo da su i nekada hrvatski biskupi išli na zajedničko zasjedanje s biskupima iz Austrije za vrijeme Austro-ugarske monarhije, tako da veze naših Crkava i biskupskih konferencija sežu u prošlost, podsjetio je kardinal Bozanić. Dodao je da je Crkva otvorena za svako povezivanje i naroda i zemalja koje se danas događa u Europi i u odnosu na Europsku uniju.

Predsjednik Odbora HBK za sredstva društvenih komunikacija nadbiskup Ivan Devčić istaknuo je da mi imamo posebno dobre odnose s Crkavama Srednje Europe te s onim zemljama koje su nekad bile u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. “Znamo da u toj monarhiji mnogo toga nije valjalo, ali očito da je bilo i nečega dobroga jer se mi danas s tim zemljama nakon demokratskih promjena najbolje razumijemo i imamo veoma kvalitetne odnose kako na crkvenoj tako i na političkoj razini”, prokomentirao je nadbiskup Devčić, poručivši da to govori koliko je važna i zajednička baština za izgradnju zajedničke budućnosti. Istaknuo je da se ne smije preskakati preko onoga što nas povezuje, a sve europske narode posebno je tijekom povijesti povezivala kršćanska vjera i Crkva, te je zaključio da se na tim temeljima i danas može graditi kvalitetno zajedništvo.