Đakovačka Breznica, (IKA/TU) – Vjernici iz trideset i pet gradova i sela Đakovačko-osječke nadbiskupije okupili su se 29. siječnja u Karmelu sv. Josipa u Đakovačkoj Breznici na molitvenom susretu Pokreta Božanskog milosrđa iz Ovčare. Protekle godine blagoslovljena kuća Pokreta, pored kapele Božanskog milosrđa u selu Ovčara, nije dovoljno velika da primi sve koji su htjeli sudjelovati na misi i klanjanju, pa su duhovniku Pokreta Marinu Kneževiću, u susret izašle sestre karmelićanke, prepustivši svoju samostansku crkvu. Međutim, i taj prostor nije bio dovoljno velik da primi velik broj vjernika koji su ispunili ne samo crkvu, već i hodnike i sakristiju. Misu je predvodio duhovnik Knežević, u koncelebraciji selačkog župnika dr. Grge Grbešića, a misu i klanjanje animirao je VIS “Matheus” iz Bizovca.
U homiliji vlč. Knežević govorio je o velikom bogatstvu koje kršćani imaju spram onih čija vjera ima samo službu riječi kojoj nedostaje Isus te o čežnji koja nas približava Bogu. “Kršćanstvo je tužno kad su ljudi bez čežnje. Naša duša, dubina našeg bića, sam naš život ima čežnju za Bogom. Ako to imamo, tada komuniciramo s Isusom, po njemu upoznajemo Božju dobrotu, ljubav i milosrđe. Pretužno je kada ništa ne očekujemo od Boga. Istina, možda vjernici više očekuju od onoga što svećenik može dati. Ali, ne očekujmo od svećenika, očekujmo od Boga! Imamo Isusa, imamo Posljednju večeru, najveće blago koje mnogi nisu upoznali, i u tome imamo ‘oči duše pune čežnje’, o kojima je u svom Dnevniku pisala s. Faustina, kada Otac vidi našu čežnju i mi Njegovu čežnju za nama”, rekao je propovjednik.
Podsjetio je kako brojni vjernici, vraćajući se s hodočašća, govore kako su nešto vidjeli, osjetili, doživjeli, kada se oni drugi osjećaju kao da su uskraćeni za nešto veliko i važno, te je kazao: “Ako i ništa niste osjetili, ne bojte se, nije važno! Gospodin je vidio tvoju dušu, osjetio tvoju čežnju, tvoju radost, život, patnje koje mu predaješ. Kao što je rekla s. Faustina: ‘U trenutku pretvorbe mirovala je ispunjena ljubav.’ Dakle, mirovala je, ništa se nije događalo, ni ne treba nam se dogoditi ništa drugo nego ljubav, mir.” Podsjetio je na riječi jedne pjesme koja govori kako mala tajna ima male riječi, a velika tajna ima veliku šutnju te nastavio: “Rekao bih da velika tajna ima veliki mir. Zato, kada je pretvorba, klanjamo se i šutimo, klanjamo se Ljubavi, sami postajemo ljubav koja se predaje Gospodinu. To je tajna samo moje, odnosno naše vjere, nešto ono što je samo naše, u što nitko ne može prodrijeti i što nam nitko ne može uzeti.”
Nakon mise svi okupljeni ostali su još dugo u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, pjesmom i molitvom slaveći Isusa.

.