Đakovo, (IKA/TU) – “Slavonijo, reci tko si i što si!” rekao je đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, pozdravljajući 70-ak sudionika 14. susreta djelatnika u stranačkom i političkom životu, koji se 24. studenoga održao u dvorani J. J. Strossmayera KBF-a u Đakovu. “Da bismo mi, kao Slavonija, mogli dati ili očekivati nešto od drugih, moramo shvatiti tko smo i tada dati svoj doprinos u globalizaciji i regionalizaciji, očekujući od drugih da daju svoj doprinos za daljnje unaprjeđenje”, rekao je nadbiskup i tako najavio temu susreta “Identitet Slavonije u procesima regionalizacije i globalizacije”, koju je u izlaganju predstavio prof. dr. Antun Šundalić, pročelnik katedre interdisciplinarnih kolegija na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Susret je moderirao prof. dr. Vladimir Dugalić, prodekan za znanost KBF-a u Đakovu. Nazvavši ekonomiju ključnom polugom svih globalizacijskih procesa, prof. Šundalić istaknuo je veliku snagu multinacionalnih kompanija, pored kojih periferne ekonomije, u kojima se javlja strah za vlastiti identitet, za sebe traže djelić svjetskoga tržišta. “To je vrijeme u kojem informatizacija čini glavne korake povezivanja i važno je naglasiti brzinu kojom se događa komunikacija i njome izazvane promjene”, rekao je predavač, istaknuvši pitanje sposobnosti i spremnosti na promijene, što je ozbiljna teškoća hrvatskog društva još od 1991. godine i upozorivši na površinsku demokratizaciju zbog koje se kod nas događa ubrzano raslojavanje i topljenje socijalnog kapitala, povjerenja, solidarnosti i zajedništva, gdje krizu morala najviše osjećaju donji slojevi, pa nastaje degradacija seljaštva i desubjektivizacija radništva.
“U Hrvatskoj tranzicijskoj stvarnosti stvarao se pogrešni dojam o poljoprivredi; da je ona ta koja ne može biti nositeljica razvoja jer je zastarjela, u smislu niske produktivnosti i profitabilnosti – da je teret razvoja koji živi od subvencija”, rekao je prof. Šundalić i, citirajući Kissingerovu rečenicu “Tko hoće kontrolirati svijet mora kontrolirati naftu, a tko hoće kontrolirati ljude mora kontrolirati hranu”, istaknuo kako se krupne multinacionalne kompanije i te kako trude zagospodariti tržištem hrane. “Slavonija, žitnica Hrvatske, koja bi hranom mogla opskrbljivati puno brojnije stanovništvo, odjednom je neisplativi resurs, teret društvenog razvoja, što je ozbiljan uteg u oblikovanju mentaliteta ovih prostora. Poljoprivreda je danas samo po tradiciji dominantna na ovim prostorima, a ne po tome tko od nje živi. U prošlosti je živjeti u Slavoniji bila sreća, jer je od rada bilo svega, a danas je život u Slavoniji muka, jer se rad na zemlji prestao tretirati kao sredstvo od kojega se može ne samo dobro živjeti, već uopće živjeti”, rekao je Šundalić, postavljajući pitanje gdje je problem, jer se Slavonija i danas spominje kao poljoprivredni kraj i ruralni prostor.
Poljoprivredu kao romantiku stopljenosti čovjeka, prirode i Boga, nazvao je dalekom prošlošću, koja se čini poželjnijom u odnosu na stvarnost današnjice, koja je seljaku oduzela prirodu, Boga i raseljačila ga, a poljoprivredu industrijalizirala i tržišno ju primarno odredila kao nisko-profitabilnu, naglašavajući važnost konkurencije, kompeticije, a pomalo i kooperacije. S obzirom da se pitanje razvijenost nekoga kraja najčešće promatra kroz pitanje tehnoloških dosega, za Hrvatsku je svojstveno da je neujednačeno regionalno razvijena. Po prometu, dojam je da je Slavonija periferizirana zbog ekonomskog zastoja, a populacijski i demografski ima obilježja emigracijskog područja. Gledajući globalizacijski, uočava se da je globalizacija aktivirala kapital ondje gdje ima interesa, te je tamo locirala i pamet, a po tome se čini da je Slavonija oslobođena svih gospodarskih potencijala, pa se javlja siromaštvo usred nejednakosti, kao situacijska prisila. Tu je i rat, nakon kojeg se i poslije mirne reintegracije nije dogodila stvarna gospodarska obnova, već samo pozitivni trendovi, ali ne toliko pozitivni da bismo mogli govoriti o stvarnom oporavku i obratu, istaknuo je predavač.
“Slavoniji prijeti opasnost da zaživi kultura siromaštva, da siromaštvo počne rađati siromaštvo, da svoje potrebe sve više svodimo na egzistencijalne, da sekundarne želje ne razvijamo i da budemo zadovoljni s malo. Moramo gledati budućnost ovoga kraja u borbi za nešto veće, ne na štetu drugih, nego na korist svih. Premda je Slavonija u do sada prikazanim trendovima bilježila negativan smjer, ipak je zadržala identitet ruralnosti, tradicijske poljoprivredne regije, čime se Slavonci ponose”, rekao je, između ostaloga, prof. Šundalić. Pojasnio je da poljoprivreda sve manje jamči razvoj prostoru te je više prihvaćena kao sudbina, izvan koje se traže pomaci na bolje. “Kada se tradicionalno dominirajuća djelatnost nekog kraja pretvori u djelatnost malobrojne nekolicine, očekivati je da će se i tradicija kraja transformirati te je to najčešće sjećanje na tradiciju umjesto življenja tradicijskih obrazaca, što se dogodilo i Slavoniji. Zbog toga ne treba biti zabrinut, jer sjećanje je veliki i značajan činitelj kvalitete i smjera razvoja. Od tradicijskih društava traži se danas zamjena socio-kulturnih vrijednosti vrijednostima nove tehnologije, a to je često i zahtjev za napuštanjem svega onoga što nas je obilježavalo etnički, nacionalno, kulturno, konfesionalno, vjerski. U takvoj globalnoj stvarnosti ova regija, kao i Hrvatska u cjelini, ako želi ići naprijed mora doživjeti tranziciju prema tržištu, tj. doživjeti sociokulturne promjene koje će proizvesti novi identitet. Međutim, to je potrebno učiniti na temeljima prošlosti, ali u perspektivi napretka, kako bi se očuvao dio naslijeđenog identiteta. Naime, nekadašnja majka ratara i bekrija danas je postala maćeha svima koji se u njoj ne mogu snaći, a na nama je da ju učinimo sve manje maćehom, a sve više majkom i hraniteljicom”, poručio je političarima prof. Šundalić.
Nakon predavanja uslijedilo je izlaganje predstavnika stranaka o njihovu viđenju trenutačnog položaja Slavonije. Za što bolje prihvaćanje regionalizacije i globalizacije istaknuta je potreba borbe za perspektivniju budućnost kako bi Slavonija postala imigracijsko područje. Umrežavanje radi osnaživanja identiteta, vrednovanje ljudi koji hoće raditi i imaju kapital te su ga voljni uložiti u projekte – potrebe su ove regije, te će tada i njezini resursi biti iskoristivi. Veliko bogatstvo Slavonije je u njezinim sveučilištima, a temeljna odrednica, dio identiteta i strateška grana je poljoprivreda, uz koju je najbitnije poštenje, znanje i moralni ljudi koji na rukovodećim političkim funkcijama. Slavonija i Baranja imaju budućnost ukoliko svi građani Hrvatske shvate da se država mora ravnomjerno razvijati, te da su poljoprivredna i prehrambena industrija na prvom mjestu, moglo se između ostaloga čuti u izlaganjima političkih i stranačkih djelatnika, koji su pozdravili inicijativu takvih međustranačkih susreta.
Pred kraj radnoga dijela prisutnima se još jednom obratio nadbiskup Srakić, osvrnuvši se na temu riječima: “Europa je naša budućnost, a proces globalizacije zahvatio je i nju i cijeli svijet. Moramo razmišljati i uskladiti naše zakonodavstvo s europskim, te sami zaštititi svoj identitet. Treba sačuvati prošlost, ali u perspektivi napretka. Slavonija može sa svojom poljoprivredom mnogo dobra učiniti”. Potom je đakovačko-osječki nadbiskup svim sudionicima darovao knjižicu “Pismo hrvatskih biskupa u povodu pristupnih pregovora za ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju”.