Bio je to 26. susret u nizu koji se iz godine u godinu održava u drugom dekanatu. Ovogodišnji domaćin je bio župnik fra Jozo Puškarić, a nazočno je bilo oko 40 svećenika, redovnika i redovnica. Susret je započeo molitvom koordinatora svih dosadašnjih susreta vlč. Ivana Ravlić, župnika u Globarici kod Maglaja. On je pozdravio nazočne, koji su osim iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine, stigli i iz Hrvatske i Srbije, naglasivši da su takvi susreti uvijek obogaćujući. 

„Dobro je da se okupljamo jer duhovnih zvanja je sve manje, pa stoga ova okupljanja dobro dođu. Kako imamo u župama uglavnom staračko stanovništvo, proporcionalno tako su i duhovna zvanja sve starija. Mnogi zbog starosti i bolesti ne mogu nazočiti ovome lijepom skupu. Da smo uvijek pružili ruku kolegi svećeniku, redovnici, možda bi nas danas bilo više, a možda bi bilo više i duhovnih zvanja, a i podmlatka“, rekao je vlč. Ravlić.  

Potom je predavanje održao doc. dr. sc. p. Tadija Milikić, isusovac iz Zagreba, o temi Sveopće bratstvo, oslanjajući se na encikliku Fratelli tutti pape Franje, temeljeći se na moralno-teološkom nauku o općoj namjeni dobara.

„Na temelju te svijesti Ivan Zlatousti dolazi do zaključka da onaj tko ne dijeli svoja dobra sa siromašnima zapravo krade od njih, jer ta dobra nisu njegova već njihova. To isto papa Franjo izriče i riječima Grgura Velikoga: ‘kada onima koji su u potrebi dajemo ono što trebaju, dajemo im ne ono što je naše, nego im vraćamo ono što njima pripada’. Papa Franjo se oslanja na univerzalnu svijest o općoj namjeni stvorenih dobara, oslanjajući se na temeljnu krepost pravednosti. Tu je uvijek riječ o nečemu što dugujemo drugima i to iz perspektive jednakosti. Tako se krepost pravednosti smješta u kontekst odnosa prema drugomu koji je nadahnut ljubavlju. Važno je istaknuti da je društvena pravednost ona pravednost koja svakome daje prema njegovoj potrebi, a ne prema njegovu ostvarenju. Papa ovdje misli na sve ono što je bilo kojoj ljudskoj osobi potrebno od strane društva da bi ona mogla dostojanstveno živjeti i imati odgovarajuće mogućnosti za svoj cjeloviti razvoj“, rekao je među ostalim p. Milikić. 

Potom je bilo moguće pristupiti sakramentu pomirenja kao pripravi za misno slavlje koje je predvodio vlč. Jozo Duspara, dugogodišnji župnik u Zemunu u Srijemskoj biskupiji. Suslavilo je 13 svećenika. U propovijedi je govorio o ulozi Isusa Krista kao Dobrog pastira.

„Isus nas vodi u život i to ne samo ovaj, nego i život vječni. Prima sve ljude bez razlike, prima svakoga tko god nađe, prima prijatelje, grešnike kao Zakeja, Magdalenu, Samarijanku i tolike druge. On je otvorio vrata za one koji trpe, za umorne i opterećene. On i neprijatelja čeka i ne zatvara vrata. Crkva sada nastavlja Kristovo djelo i ako je On otvorena vrata, onda mora i Crkva otvoriti svoja vrata prema svijetu. Ona se posebno otvara svijetu preko sakramenata. Svaki od sedam sakramenata je znak da je Isus spreman svakoga privući sebi te ih tako voditi Ocu. Crkva ne smije ljude dijeliti na klase i rase, povlaštene i ne povlaštene. Svaki bi kršćanin trebao biti ‘otvorena vrata’ za svu braću ljude s kojima živi. Nemamo pravo da se pred drugima zatvaramo, da se povlačimo u svoj mir. Trebamo biti spremni na dijalog, razmjenu misli i pogleda. Krist je svojim djelovanjem nastojao zbližiti ljude. Trebamo rušiti barijere i zidove koji razdvajaju čovjeka od čovjeka, budimo mostovi što spajaju“, rekao je, uz ostalo, vlč. Duspara. 

Misu su pjevanjem animirale redovnice iz različitih družbi. Najavljen je i sljedeći susret koji će se održati 2. kolovoza 2025. u župi Žeravac, a domaćin će biti domaći župnik fra Mirko Filipović. Susret je nastavljen druženje uz ručak.