Đakovo, (IKA/TU) – Generacija sjemeništaraca koja je godine 1948. upisala Dječačko sjemenište i Gimnaziju s pravom javnosti u Zagrebu, okupila se 18. rujna u Nadbiskupskom domu u Đakovu. Specifičnost susreta te generacije, kojoj pripada i đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, je da uz svećenike i redovnike uvijek sudjeluju svi koji su, kako je rekao mons. Srakić, tih godina išli “ruku pod ruku” kroz život, pa i oni koji su krenuli putem nekog drugog zanimanja i obiteljskog života, a tom susretu nazočili su u pratnji svojih supruga.
Nakon okupljanja u Svećeničkom klubu, misu u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra predvodio je nadbiskup Srakić. Molilo se za sve kolege, poglavare, odgojitelje i profesore koji su tu generaciju pratili tijekom njihovih srednjoškolskih dana te iz njih “izvukli” zrelost potrebnu za život.
U homiliji nadbiskup Srakić podsjetio je kolege kako su u Dječačko sjemenište došli kao djeca, smatrajući da imaju Božji poziv te su ga u sebi promišljali. “Poneki su roditelji željeli za nas da postanemo svećenici, za neke je to bio dječački san, no upravo je Malo sjemenište pomoglo da iz sna pređemo u stvarnost, bilo kao svećenici ili kao oni koji su utvrdili da svećeništvo za njih ipak nije ideal, pa su pošli drugim putem”, rekao je propovjednik i prisjetio se još živućeg prefekta Petra Galaunera, te svih ostalih koji su im pomogli na putu promišljanja.
“Nezamjenjiv je doprinos kolega s kojima smo živjeli jer smo uz njih naučili kako se živi u zajednici i za društvo. Tu su i naši poglavari, koji su tada i sami bili na putu ljudskog i svećeničkoga sazrijevanja, a svoja su životna iskustva prenosili na nas. Možda koji puta nisu uspjeli naći pravi način kako nam pristupiti, ali u cjelini, možemo biti zahvalni za ono što su nam pružili, a u tom znaku zahvalnosti je i svaki naš sastanak. Zahvalni smo i profesorima koji nas nisu učili samo svojim predmetima, nego su iskoristili priliku da nas uče životu s kojim se trebamo suočiti te nas poticali da s hrabrošću preuzmemo vodstvo bilo u obitelji, poduzeću, školi, Crkvi, samostanu ili u nekoj drugoj službi”, rekao je propovjednik. Tek sada shvaćamo težinu koju su podnosili i naši roditelji, istaknuo je đakovačko-osječki nadbiskup: “Odvajali su od svog siromaštva za naše školovanje te pokazali veliku hrabrost, jer društvo nipošto nije bilo sklono našem odgoju u Sjemeništu. U arhivu još postoje istraživanja iz 1948. godine koja su po tadašnjim kotarevima i oblastima nastojala otkriti koji to roditelji sinove šalju u Sjemenište, kako bi ih se izbacilo s posla”.
Nazočni su se prisjetili i tadašnjeg rektora koji je sjemeništarce iz dana u dan poticao na molitvu jer je očekivao da će se Sjemenište zatvoriti, no to se ipak nije dogodilo. “Stoga, potrebno je zahvaliti Gospodinu koji nas je tada pratio, a kroz život vodio kroz različite službe”, istaknuo je mons. Srakić i zaključio: “Mi se odgoja Dječačkog sjemeništa ne stidimo, već naprotiv, željeli smo i još uvijek želimo dati mali, sitni obol današnjem društvu i Crkvi, koja jednim okom gleda u starije generacije, u nas, a drugim okom u budućnost. Želimo i molimo da budućnost mladih generacija bude bolja, svjetlija, nego što je bila naša prošlost”. Susret je nastavljen cjelodnevnim druženjem i obilaskom salona Nadbiskupskoga doma.