Rim, (IKA) – Jesenski susret hrvatskih rimskih studenata održan je u nedjelju 15. studenoga u Papinskome hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu. Susret se tradicionalno veže uz proslavu blagdana prvoga hrvatskog kanoniziranog sveca šibenskoga franjevca mučenika Nikole Tavelića. Svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima predvodio je i propovijedao splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. U koncelebraciji je sudjelovalo uz poglavare Zavoda sv. Jeronima rektora mons. Juru Bogdana, vicerektora vlč. Marka Đurina duhovnika o. Mihalyja Szentmartonija, DI, 45 svećenika studenata ili djelatnika u raznim crkvenim ustanovama u Rimu.
Na početku mise rektor Bogdan pozdravio je predvoditelja slavlja, prisjetivši se poveznica crkve Sv. Jeronima i Splitsko-makarske nadbiskupije: tako su na freskama u crkvi prikazani sveti Dujam, solinski biskup i mučenik, i sveti Arnir, splitski nadbiskup, a u crkvi su pokopani mnogi članovi splitske Crkve, među kojima Ivan i Jeronim Paštrić te Juraj i Franjo Jurjević iz Kaštel Sućurca i drugi…. Rektor je također pozdravio veleposlanike Republike Hrvatske prof. Damira Grubišu i Bosne i Hercegovine Željanu Zovko te druge diplomatske djelatnike pri Svetoj Stolici i u Italiji. Poseban je pozdrav uputio hrvatskim studentima i studenticama u Rimu, zaželjevši im dobro snalaženje u novoj sredini i dobar uspjeh u studijskome životu i radu.
Nadbiskup Barišić na početku homilije osvrnuo se na kontekst u kojem se treba shvatiti evanđeoski odlomak koji te nedjelje donosi Gospodinove riječi iz eshatološkoga govora u Mk 13. Čini se da te riječi nisu usmjerene nama jer govore o kraju, o budućnosti. Međutim, zapravo su upućene i nama jer Gospodnja riječ obuhvaća cijelu stvarnost. Nadbiskup je to objasnio pomoću gramatičke nijanse talijanskoga jezika: imenica “fine” može biti i ženskoga i muškoga roda – “la fine” odnosno “il fine” – ali značenje je različito. “La fine” znači “kraj, konac”, a “il fine” “svršetak, svrha”. Tako i u hrvatskome jeziku moramo razlikovati “kraj” i “svršetak”. “Il fine – svršetak, savršenstvo: zapravo se radi o radosnom trenutku. Gospodin upotrebljava slikovit rječnik, apokaliptički, ali razumljivi. I mi u svome životu imamo svoje sunce koje nas grije, svoj mjesec koji nam svijetli, svoju zvijezdu koja nas vodi. Ali doživimo da sunce pomrča, mjesec ne svijetli, da zvijezda pada. Sve se nekako urušava. Spomenimo samo Pariz nekidan, pa i druge događaje. Odjednom se sve uruši što je izgledalo savršeno. Što onda? Može li se ići dalje? Ima li nade? Evo, Gospodin nas želi ohrabriti da bez obzira na sve što nas može zahvatiti, sve to nadilazi Njegov pogled ljubavi. On je sunce koje nam sjaji, sigurna zvijezda vodilja, na Njega se možemo osloniti”, rekao je mons. Barišić. U nastavku se osvrnuo na Isusovu sliku smokve koja produbljuje već spomenuti motiv svršetka-dovršenja. Naime, zimi smokva izgleda mrtva, bez znaka života. Ali kada se pojavi prvi pupoljak, smokva nam donosi nagovještaj ljeta, ploda, dovršenja. Na to smjera Isus koristeći ovu sliku: On je zapravo temelj toga pupoljka, “pupoljka nade i vjere, otvorenosti prema ostvarenju savršenosti”, kako je to formulirao nadbiskup Barišić. Na tome tragu nadbiskup vidi i ulogu vjernika: “Naše je srce dublji prostor u kojem shvaćamo logiku pupoljka. Naša vjera ima nadu. Gospodin nas želi vidjeti kao suradnike na tome putu. Postajemo po Duhu Svetomu Božja rodbina, već sada na putu ostvarivanja Kraljevstva Božjega.”
U nastavku homilije nadbiskup je istaknuo kako je i sveti Nikola Tavelić bio svjedok takve logike pupoljka. Naime, u stoljećima čekanja njegove kanonizacije bilo je za hrvatski narod mnogih razdoblja teške zime. To potvrđuje i drugi hrvatski mučenik čiji blagdan slavimo zimi: “Blaženi Alojzije Stepinac baš je u zimi, kada nismo ni vidjeli pupoljka, bio svjedok svršetka-otvorenosti koja nas čeka. Ova dvojica, sveti Nikola Tavelić i blaženi Alojzije Stepinac, pomagali su nam da strah nadiđemo nadom, a ravnodušnost ljubavlju.” U zaključku homilije mons. Barišić izrazio je radost što unutar okupljene hrvatske rimske zajednice vidi toliko mladosti, toliko studenata i studentica. “Dobro da je da ste tu u Rimu. Ovdje ste da biste sutra Domovinu pokrenuli. Unosite u našu stvarnost logiku pupoljka kako bismo nadišli ‘la fine’ i prihvatili ‘il fine’. Neka nam sveti Nikola Tavelić i blaženi Alojzije Stepinac koji su potpuno ušli u svršetak-savršenstvo, pomognu u ostvarenju toga cilja”, zaključio je splitsko-makarski nadbiskup. Na završetku euharistijskoga slavlja rektor Bogdan zahvalio je svima koji su pridonijeli proslavi i studentskome susretu, pjevačkome zboru pod ravnanjem vlč. Josipa Vidasa i bogoslovima koji su posluživali kod oltara.
Nakon mise u crkvi su predstavljene knjiga Piera Luigija Guiduccija “Oltre la legenda nera. Il Vaticano e la fuga dei criminali nazisti”, predgovor napisao o. Peter Gumpel, DI, Mursia 2015.; i Hrvatski rimski adresar 2015./2016. Kroz predstavljanje je vodio vlč. Borna Puškarić.
Knjigu “Oltre la legenda nera. Il Vaticano e la fuga dei criminali nazisti” predstavio je sam pisac povjesničar Guiducci (1951.) na talijanskome jeziku uz simultano prevođenje vlč. Petra Popovića. Prof. Guiducci predaje na papinskim sveučilištima Lateranu i Salesiani te na Universita Cattolica del Sacro Cuore. Autor je mnogih knjiga povijesno-vjerske tematike. U najnovijoj knjizi prof. Guiducci prikazuje plod svojih desetogodišnjih temeljitih istraživanja o optužbi da je Katolička Crkva nakon II. svjetskog rata sustavno pomagala nacističkim zločincima u bijegu. Tematika je zanimljiva i jer se izravno dotiče i Crkve u Hrvata, osobito uloge blaženoga Alojzija Stepinca kao zagrebačkoga nadbiskupa i Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu. Rezultat njegova rada opovrgava takozvanu crnu legendu o krivnji Katoličke Crkve. Prof. Guiducci istaknuo je kako treba razlikovati bijeg nacista iz Njemačke i veliki izbjeglički val s Istoka koji je uzrokovan sustavnim protjerivanjem i zločinima po završetku rata. U tome se izbjegličkom valu naime nalazilo uglavnom civilno stanovništvo, među njima mnogi nemoćni, bolesni, starci, žene i djeca. Oni su bježali kako bi spasili goli život te su im nedostajala i najosnovnija sredstva: prikladna odjeća, hrana, lijekovi, novac. Tim su ljudima sustavno pomagale katoličke ustanove, redovničke zajednice i župe, objasnio je prof. Guiducci. Nacisti pak nisu imali potrebu za takvim sustavom: Oni su raspolagali dostatnim novčanim sredstvima i posjedovali krivotvorene putne isprave tako da su lako mogli doći do svojih odredišta, naglasio je Guiducci dodavši da su primjerice Sjedinjene Američke Države omogućile dolazak nacista kako bi ih koristili u obavještajne i druge svrhe.
Slijedilo je predstavljanje novoga izdanja Hrvatskoga rimskog adresara. Predstavljač vlč. Hrvoje Kalem iznio je osnovne podatke o Adresaru i opisao njegovu temeljnu strukturu. Osobito je istaknuo kako je ovogodišnje izdanje posvećeno blaženomu Alojziju Stepincu. Prigodni tekst napisao je mons. Juraj Batelja, postulator kauze za kanonizaciju kardinala mučenika. Vlč. Kalem također je uime Zavoda zahvalio obitelji Mršić-Mazzetta koja je i ove godine pomogla pri tiskanju Adresara.