Zagreb, (IKA) – Na blagdan sv. Nikole Tavelića, 14. studenoga, u samostanu milosrdnih sestara sv. Križa na zagrebačkom Vrhovcu održan je VIII. susret i duhovna obnova braće i sestara Trećeg samostanskog reda svetog Franje. Susretu u organizaciji Povjerenstva za duhovnost Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nazočilo je više od stotinu franjevki kojima su se pridružili i franjevci trećoredci glagoljaši.
Nakon pozdravne riječi kućne poglavarice s. Hijacinte Hoblaj predavanje “Hvaljen budi, Gospodine moj!” održala je školska sestra franjevka iz Splita Judita Čovo. Podsjetila je kako je Franjo Asiški bio pjesnik i pjevač i skladatelj napjeva za pjesme koje bi sastavio. Nažalost, mnoge pjesme, a pogotovo napjevi nisu sačuvani. Životopisac Toma Čelanski zapisao je da je Franjo imao “glas neodoljiv, umiljat, jasan i zvučan”. Nameće se razmišljanje koliko se i kako govori o Franji Asiškome kao pjesniku, te koliko se zalazi u bit i cilj Franjinih pjesama i pjevanja. Poznato je kako je Franjina Pjesma stvorova navedena na prvim stranicama talijanske književnosti, jer je jedno od prvih djela napisanih talijanskim pučkim govornim jezikom. U posljednje vrijeme, pak, u ugroženosti stvorenja i života na zemlji, rado se podsjeća na važnost i skrb za stvoreni svijet koji je Franjo opjevao. Međutim, te pjesme imaju svoje dublje razloge i značenje, istaknula je s. Judita, te se osvrnula na važnost Franjine želje i volje: biti “Gospodinov pjevač”. Proučavatelji talijanskoga pjesništva XIII. i XIV. stoljeća, na temelju produbljenih povijesnih istraživanja najstarijih svjedočanstava, dolaze do zaključka da neki od tih pjesničko-glazbenih izričaja svjedoče o pjesničko-glazbenoj franjevačkoj duhovnosti. Oni čak smatraju da je pjevanje kao neposredan i zanosan izričaj kontemplativnoga života sazrelo upravo u krilu tradicije franjevačkoga reda, tj. po Franjinim sljedbenicima. Ovaj način kontemplacije i trubadurskoga pjevanja Franjo usmjeruje i u način propovijedanja puku te i to postaje djelotvornim sredstvom propovijedanja Božje Riječi. Od samih početaka franjevačko je evangeliziranje usmjereno na konkretne sredine – trgovi gradova, naselja – gdje je bilo poznato kakvo je iskustvo svakodnevnoga života, i sa svojim grijesima, nemirima, nepravdama, ratovima. Proučavatelji tvrde da je franjevačko propovijedanje – počevši već za života svetoga Franje – započinjalo pjesmom kojom se puk pozivalo na pokoru, tj. na obraćenje, rekla je s. Judita, te podsjetila kako Franji nije bilo dosta da sam uzdaje hvale Bogu pjesmom i igrom, već je na to pozvao sva stvorenja i sve ljude. Temeljna tema Franjina pjevanja, liturgijskoga ili pučkoga, jest pohvala. Ona izvire iz njegova velikoga divljenja pred ljubavlju koju nam je Bog iskazao stvaranjem a posebno pred ljubavlju koju nam je darovao u Isusu Kristu, istaknula je predavačica, te posebno upozorila kako je svoj život obraćenja Franjo Asiški započeo pjesmom, a pjesmom ga je i završio. Naime, u trenutku prijelaza u vječnost sam je svom snagom zapjevao psalam 142. te tražio da mu dvojica braće pjevaju Pjesmu stvorova, s dodatkom pohvale Bogu i po sestri tjelesnoj smrti.
Govoreći o samoj “Pjesmi brata Sunca” ili “Pjesmi stvorova”, Čovo je istaknula kako ju je sv. Franjo, prema vlastitim riječima, sastavio Bogu na slavu, a nama na utjehu i na duhovno saziđivanje bližnjih. Pjesma stvorova nadahnuta je na svetopisamskim psalmima i hvalospjevima, posebice na hvalospjevu trojice mladića u ognjenoj peći. Franjo je htio da tu pjesmu puk pjeva, poput psalama; stoga ju je i napisao na pučkom jeziku; puk, naime, uglavnom nije poznavao latinski jezik na kojemu se slavilo bogoslužje i razne pobožnosti. Franjo je sastavio i napjev za tu pjesmu koji, nažalost, nije sačuvan. Pjesma stvorova očituje Franju kao spašenoga i sa svime izmirenoga čovjeka. Premda je sastavljena u patnji i sučelice smrti, pjesma izražava duboko i zanosno Franjino prionuće tvarnome svijetu, potvrđuje vrijednosti bića i stvari u svijetu u kojemu smo ih primili iz Stvoriteljeve ruke. Franji Asiškome sva su stvorenja lijepa i dragocjena, dapače, ne samo da ih je nazivao nego ih je doista osjećao braćom i sestrama, rekla je s. Judita.
U drugom dijelu izlaganja predstavila je sažeti prikaz djela hrvatskih pisaca koji su se nadahnjivali životom Franje Asiškoga. Vremenski slijed započela je s Tomom Arhiđakonom Splićaninom koji je u svojoj Kronici Historia Salonitana – Povijest Solina i začuđen i zadivljen kako je Franjo izmirio građane grada Bologne. Slijede Marko Marulić Splićanin, Ilija Crijević. Od književnika u 17. i 18. stoljeću spomenula je Ignjata Đorđića, Jeronima Kavanjina, iz kasnijih razdoblja Ivu Vojnovića i Silvija Strahimira Kranjčevića, kao i Vladimira Nazora i Nikolu Šopa, Dinka Šimunovića, Zlatka Tomičića. S. Judita je podsjetila i kako se Franjo Asiški našao i u putopisnim bilješkama hrvatskih književnika, npr. Antuna Gustava Matoša, Jeronima Kornera, a Izidor Kršnjavi je o Franji Asiškom napisao dva romana.
Izlaganje s. Judite bilo je protkano izvornim tekstovima koje su čitali s. Ljiljanka Marić i s. Helena Rašić (ŠSF), te fra Ivan Petrović (TOR), te glazbenim točkama koje su izvodile ŠSF pod ravnanjem s. Jelice Dolić.
Nakon izlaganja s. Renata Mrvelj kratko je predstavila knjigu objavljenu o 800. obljetnici franjevačkog jubileja “Hvaljen budi, Gospodine moj – sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu”, u izdanju nakladničke kuće Alfa i Vijeća franjevačkih zajednica u HR i BiH.
Euharistijsko slavlje u obnovljenoj crkvi Srca Isusova milosrdnih sestara sv. Križa predvodio je fra Nikola Barun, TOR, pjevanje su ravnale s. Bernardeta Mihaljević i s. Jelica Dolić. Tako je okupljena trećoredska obitelj na najsvečaniji način proslavila svoga prvog proglašenog sveca Nikolu Tavelića, franjevca. Fra Nikola je u propovijedi pozvao na obnovu franjevačke, trećoredske karizme i poslanja, kao i na vjernost i dosljednost franjevačkoj tradiciji: pjesmi i pjevanju, osobito u liturgijskim slavljima.
Susret i duhovna obnova završili su zajedničkim druženjem, te zahvalom koju je uime Povjerenstva za duhovnost pri Vijeću franjevačkih zajednica izrekla predstojnica s. Renata Mrvelj.