Ponovno se prisjećajući značenja empatije i suosjećanja, promišljale su o svojim odnosima, načinu komunikacije i svakodnevnim ophođenjima.

Doživjele su kako je njihovo zajedništvo najvrjedniji dio njihova samostanskog života, a ispunjeniji će biti i plodonosniji ako budu uočavale važnost asertivne komunikacije i koristili ju u razgovoru, slušajući drugoga ovdje i sada, u danom vremenu i prostoru. Kako bi očuvale povezanost, ovim su susretom potaknute međusobno si pružati podršku, razumijevati susestrinu patnju, bol i radosti, te suosjećajnom ljubavlju poticati bližnje da procvjetaju u svim segmentima ljudskog bića – duha, duše i tijela.

U subotu, 7. siječnja, tijekom propovijedi, Gospodin ih je u svojoj Riječi pozvao da znaju ostaviti svoje „Nazarete“, ustaljene obrasce, i krenuti u „poganske“ dijelove željne Istine i Ljubavi. U svijetu, koji nam ponekad pokazuje teškoće, ne smijemo zaboraviti da danas živimo u vremenu Zaručnika i Zaručnice, u vremenu svadbe, radosti, veselja, zahvaljivanja.

Juniorski susret završile su ohrabrene riječima provincijalne poglavarice s. Valerije Široki, i dodatnim osvrtom na identitet i poslanje, kojim ih je obdarila s. Nikolina Nikolić, zamjenica provincijalne poglavarice i voditeljice juniorata.