Susret kapelana u dušobrižništvu osoba lišenih slobode
Zagreb
Predavanje "Pastoral osoba lišenih slobode – stanje i perspektive" održao je vojni kapelan na Hrvatskom vojnom učilištu fra Žarko Relota
Zagreb, (IKA) – U Tajništvu Hrvatske biskupske konferencije u ponedjeljak 30. ožujka održan je susret kapelana koji skrbe o duhovnim potrebama zatvorenika. Susret je predvodio predsjednik Odbora HBK za pastoral osoba lišenih slobode vojni biskup Juraj Jezerinac.
Predavanje “Pastoral osoba lišenih slobode – stanje i perspektive” održao je vojni kapelan na Hrvatskom vojnom učilištu fra Žarko Relota. U uvodu se kratko osvrnuo na aktualno stanje u dušobrižništvu osoba lišenih slobode.
Prema podacima HBK u zatvorima u Hrvatskoj pastoralno djeluje 14 svećenika, u što nisu ubrojena dvojica koji su prije dvije godine preuzeli brigu oko hrvatskih branitelja zatočenih u zatvoru Lepoglava. Zatvorski kapelani najviše se bave sakramentalizacijom (misa i sakrament pomirenja, kao i priprava za sakramente kršćanske inicijacije). U gotovo svakom zatvoru postoji sakralni objekt, a zatvorske kapelane imenuje dekretom mjesni ordinarij.
Postoji dobra suradnja kapelana i zatvorskih vlasti, no ne postoji sustavna katehizacija zatvorenika ni programa rada s njima. U dužnosti zatvorskoga kapelana Relota je istaknuo da je svećenik tvorac nade iza zidova, on je čovjek vjere jer uvijek vjeruje da svaka osoba i u najtežim trenucima može u nekome ili nečemu pronaći izlaz, da i u bezizlaznim situacijama postoji neki razlog za optimizam.
Relota ističe kako se pastoralni rad ne bi smio svesti samo na povremene mise ili ispovijedi, jer zatvorenicima je puno puta važniji razgovor, utješna riječ, savjet, vrijeme odvojeno za svakoga od njih ponaosob. Također ističe kako zatvorski kapelan nije socijalni radnik koji dnevno na programu ima nekoliko osoba i pravno rješava nečije probleme. On je čovjek empatije, čovjek suživljenosti s drugim u njegovim poteškoćama i problemima.
No, on je i ranjiv čovjek koji na svom tijelu nosi biljeg svačije problematike, čovjek suosjećajan, koji se raduje s radosnima, ali i plače s uplakanima. Stoga, rutina u ovom pozivu ne postoji. Bezosjećajnost ruši temelje ovoga poziva. Nezainteresiranost za svačiju sudbinu umanjuje bilo koju mogućnost rada sa zatvorenicima, podsjeća Relota. Kako je Crkva “Mater et Magistra” i svećenici kao ljudi Crkve svoje djelovanje u svim okolnostima trebaju gledati kroz tu prizmu. Jedan od prioritetnih ciljeva djelovanja zatvorskog kapelana je pomoći zatvorskom osoblju, obitelji zatočenih i zatvorenicima da sazriju u svom stanju.
Podsjetio je i na ulogu zatvorskog kapelana kao ekumenskog djelatnika, jer on u svojim susretima treba širiti civilizaciju ljubavi i pozivati na poštovanje čovjeka kao osobe. Zatvorski kapelan je osoba koja promiče ideju da je Bog položio svoj život za svakoga od nas te nas poziva da ljubimo jedni druge pa makar to bili i naši neprijatelji, rekao je fra Žarko te istaknuo ulogu kapelana u podizanju razine kulture i duha među zatvorenicima, kao i kapelana u ulozi koordinatora dragovoljnog rada sa zatvorenicima.
.