Rim, 16. 5. 1998. (IKA) – Susret Kristove Radosne vijesti s tisućljetnim azijskim mudrostima velika je nada za Crkvu trećega tisućljeća, a upravo završena izvanredna Biskupska sinoda za Aziju već sada pripada neizbrisivoj povijesti Crkve na kraju ovoga tisućljeća.
Radove te Sinode, svečanim misnim slavljem u zajedništvu sa sinodskim ocima, “zatvorio” je papa Ivan Pavao II. 14. svibnja u bazilici sv. Petra u Rimu. Treba očekivati da će plodovi Sinode biti uskoro objavljeni u papinoj posinodskoj apostolskoj pobudnici, istaknuo je 15. svibnja u razgovoru za Radio Vatikan jedan od sinodskih otaca, kardinal Paul Poupard, predsjednik Papinskog vijeća za kulturu. “Inkulturacija azijske mudrosti za kršćansko spasenje bila je odlučujuća riječ za ovu Sinodu, upravo globalni izazov. Naime, nakon dva tisućljeća kršćanstva 60% svjetskog pučanstva je azijsko no, ne uzmemo li u obzir Filipine, tek 2% su kršćani. To je bolna tvrdnja no istodobno i jaki misionarski izazov, kojega je azijska Crkva postala vrlo svjesna na ovoj Sinodi.” U tijeku cijele Sinode biskupi su se pitali kako to da Krist, koji se nije rodio ni u Europi ni u Americi, već u Aziji, a unatoč zauzetome evangelizacijskom djelovanju brojnih misionara, pa i mučeništvu, nije “našao svoje mjesto” u tim društvima u kojima živi 85% nekršćana na svijetu. Sinodski su se oci stoga pitali i kakva je to slika Katoličke Crkve u Aziji i što ona može ponuditi tamošnjem stanovništvu. Istaknuli su, s ponosom, da se Crkva zalaže i na socijalnome i na odgojnom planu, od dječjih vrtića do sveučilišta, od sirotišta do prihvatilišta za odrasle, pa je nužno da Crkva nastavi djelovati na tome “dvostrukom putu”, zauzimajući se posebno za siromašne kojih u Aziji ima na desetke milijuna.
Veliki izazov za Crkvu u Aziji jest i susret Kristova Evanđelja s tisućljetnim azijskim mudrostima, “sa žeđu za božanskim u hinduizmu, sa dobrohotnošću i suosjećanjem u budizmu, sa sinovskom pobožnošću konfucijanizma, taoističkom jednostavnošću, poštivanjem prirode i tradicionalnih religija, tisućljetnom vezom između uljudbi i vjera”, rekao je kardinal Poupard, ističući potrebu za poštivanjem i dijalogom među religijama. No, to nije dovoljno, nadodao je, jer inkulturirati Evanđelje znači evangelizirati uljudbe što ne znači da se površno prilagodi ili “azijatizira” kršćanstvo, već je potrebno doći do duše tamošnjih naroda, a one su prožete mudrostima toga kontinenta. Tek onda kada će Krist prodrijeti u dubinu “azijske duše” Duh Sveti će moći pobuditi pjesnike i filozofe, umjetnike i teologe, mističare i svece u Crkvi, bilo neuke bilo intelektualce, jer svi su, u jednakoj mjeri, članovi Crkve, zaključio je kardinal Poupard.