Zadar, (IKA) – “Postoji strah od govora na osobnoj i društvenoj razini. Strah od govora pokazuje koliko je govor važan, koliko govor oslobađa čovjeka. Onda se nastoji različitim sredstvima nadzora i kontrole potisnuti govor, onemogućiti slobodu govora, ne samo definirajući slobodu govora s pravnog aspekta, nego i da bude što manje dijaloških emisija, što više monoloških. Strah od govora je konstanta u svim društvima. Ono što novinari mogu, jest oslobađati govor kao najveći dar, slobodu govora kao najveći dar koji je dan ljudima”, poručila je prof. dr. Nada Zgrabljić Rotar razlažući temu ‘Kultura govora u medijima’ na susretu s medijskim djelatnicima sa zadarskog područja kojeg je u povodu 46. svjetskog dana sredstava društvenih komunikacija organizirao Tiskovni ured Zadarske nadbiskupije u četvrtak 31. svibnja u Sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru. Rotar je predsjednica Programskog vijeća HRT-a, glavna urednica znanstvenog časopisa ‘Medijska istraživanja’ i predavač na Odjelu za komunikacijske znanosti Sveučilišta u Zadru. Zadarski nadbiskup Želimir Puljić predstavio je dokument Drugog vatikanskog sabora o medijskom djelovanju Crkve ‘Communio et progressio’, a mr. don Elvis Ražov, ravnatelj Visoko teološko-katehetske škole u Zadru predstavio je Papinu poruku ‘Šutnja i Riječ: put evangelizacije’. „S pojavom elektroničkih medija govor postaje oruđe i oružje. Govor postaje moć. Kultura govora ne podrazumijeva upotrebu hrvatskog standardnog jezika, jer može se govoriti i dijalektom koji su hrvatsko bogatstvo; niti je ona gramatički ispravno govorenje, premda tako treba govoriti, jer je inače nerazumljivo. Kultura govora je više od toga – mogućnost, sposobnost da izrazimo sebe, svoje misli prema drugima na način da drugoga ne ugrozimo, da otvorimo mogućnost komunikacije, da je ne zatvaramo, da prenesemo naše misli na najbolji mogući način”, rekla je Rotar. Proizvod medija je komunikacija. “Unatoč tome što imamo puno medija i puno proizvoda komunikacije, nikad nije bilo manje komunikacije. Komunikološki i sociološki taj se paradoks može objasniti tako da mediji ne proizvode komunikaciju u svrhu komuniciranja nego u svrhu kontrole, nadziranja društva, kontrole ponašanja i smještanja, oblikovanja ideje kako se treba tko i što u društvu ponašati”, upozorila je Rotar. Razlog tome je što mediji funkcioniraju kao fokus ili stjecište raznih diskursa: politike, umjetnosti, znanosti, religije, prava, medicine. “Razni društveni diskursi se slijevaju u medije i svaki od njih komunicira svojim jezikom, na svoj način, a svi su u suodnosu i sukobu, traženju prostora. Svaki diskurs nastoji uspostaviti svoj društveni utjecaj i poredak. Zato je važno da novinari mogu prepoznati različite diskurse, jer svaki od njih koristi specifičan jezik. Važno je da novinari koji oblikuju vijest ili društvenu stvarnost razumiju što koji od njih, kad koristi određene rečenice i izraze, zapravo poručuje”, istaknula je Rotar. Važno je da u preoblikovanju društvenih poruka koje dolaze kroz medije novinari oslabe tenzije koje postoje u svakom društvu. “Svaki diskurs se bori za moć, prevlast i često se koristi agresivnim jezikom. Mediji imaju jak utjecaj na ljude, stvaraju društveno ozračje i pogled na svijet”, rekla je Rotar.
Problem govora u medijima dalekosežnih posljedica je i govor mržnje. Usmjeren je na skupinu koju se retorički iz ideološkog razloga želi obezvrijediti, ismijati, etiketirati, pri čemu se demonstrira politička moć i zloupotrebljavaju mediji. “Tu je uloga novinara, urednika i medija jako važna. Razne grupe u društvu žele dominirati nad nekom manjinom, nad nekim tko je drugačiji. Govor mržnje je opasan jer vodi u nedemokratska i netolerantna društva. Njemačka i još neke zemlje imaju krivični zakon protiv govora mržnje i 2007. g. su pokrenuli inicijativu u parlamentu EU da to bude zakonski kazneno djelo. Govor mržnje je pitanje kulture, demokracije, društva i nikad ga ne treba mijenjati sa slobodom govora. Sloboda govora i govor mržnje nisu isto. Govor mržnje ne ograničava slobodu govora! Ne može se dopustiti govor mržnje zato jer se smatra da je to sloboda govora. Nikako!”, istaknula je Rotar, dodavši da postoji samo jedan ukus. Samo jedna kvaliteta govora je dobra. Ne može svatko imati svoj odnos prema govoru i govoriti kako, kome i što želi, da se sve može uvažiti. Mediji su regulirani zakonima, konvencijama, profesionalnom etikom. Nadbiskup Puljić je poželio da se događaj opiše tako da izvješće bude i poruka, loše je ako se čita poruka koje nema u sadržaju. Zahvalio je novinarima na praćenju života mjesne Crkve. Sloboda je odgovornost za izgovorenu riječ, te je istaknuto da novinari trebaju biti odgovorni za to što govore, ali odgovorni trebaju biti i oni kojima novinari postavljaju pitanja, koji trebaju informirati o temi i komunicirati s javnošću putem medija. “Važno je da novinari dobiju informacije jer novinare delegira javnost. Novinari su po tome jer im je javnost dala ovlasti da u ime javnosti rade. Bez informacije novinari ne mogu raditi. Zato je i uveden Zakon o pravu na pristup informacijama”, rekla je Rotar. “To je pitanje i u kontekstu dokumenta Communio et progressio. Sami naziv ‘Zajedništvo i napredak’ ide u tom duhu. Onaj tko pita da to čini odgovorno, savjesno. I tko odgovara, da to čini odgovorno, da razumije pitanje i što reći. Nije jednosmjerno, da su samo jedni odgovorni a drugi nisu. Svi su odgovorni. Dokument predlaže da se za ljude organiziraju tribine, predavanja, pouka, da znaju čitati vijest, između redaka, da razumiju. Idemo ususret svijetu koji je vrlo izazovan, ali odgovorni su svi, ne samo djelatnici obavijesnih sredstava”, rekao je mons. Puljić. “To je temeljno pitanje i odnosi se na problem dijaloga. Bez uzajamne otvorenosti i iskrenosti nema dijaloga među ljudima i grupama, između novinara i drugih diskursa. Jedino dijalog i potpuna otvorenost mogu dovesti do zdravog društva. To može biti test, lakmus papir – ako nedostaje iskrenosti u vezi, među grupama ili u društvu, nešto ne štima. Možemo svi raditi na tome”, poručila je Rotar.