Zadar, (IKA) – “Da vaša radost bude potpuna” geslo je šestoga Nacionalnog susreta hrvatske katoličke mladeži koji je HBK povjerila organizirati Zadarskoj nadbiskupiji godine 2010. u Zadru. Organizacijski odbor za pripremu susreta sastavljen od osam voditelja odbora 19. siječnja održao je prvi sastanak u zadarskom Ordinarijatu pod predsjedanjem mons. Ivana Mustaća, predsjednika Organizacijskog odbora. Krajem siječnja koordinator pripremnih odbora don Zdenko Dundović u Zagrebu će Vijeću HBK za mlade iznijeti prijedloge o sadržaju susreta i datum njegova održavanja: 24. i 25. travnja ili 8. i 9. svibnja, o čemu će odlučiti Stalno vijeće HBK. Zadarska nadbiskupija će raspisati natječaj za himnu i izradu loga susreta. S obzirom na statusnu potvrdu pokrštavanja Hrvata i veliki kršćanski i kulturni simbol našeg naroda, Višeslavovu krstionicu iz Nina, susret mladih u Zadru bit će u znaku sakramenata kršćanske inicijacije. Prema riječima don Zdenka Dundovića, time se želi mlade potaknuti da budu svjesni odgovornosti koju su primili krštenjem i potvrdom te da shvate smisao euharistije koja je temelj od kojeg se živi i kojoj vode drugi sakramenti. “Želimo mladima pomoći da razumiju smisao i važnost onog što čine u Crkvi, da ne budu pasivni promatrači nego i da aktivno prihvaćaju ono što im Bog nudi”, rekao je don Zdenko. To potvrđuje i zadarski prijedlog koji će biti upućen Vijeću HBK za mlade – da po jedan mladi iz svake hrvatske biskupije na misi nacionalnog susreta primi sakramente kršćanske inicijacije. U kakvom su odnosu oni i geslo susreta pojasnio je voditelj Liturgijskog odbora o. Jozo Milanović. “Crkva kao svoje najradosnije i najljepše događaje slavi sakramente, a vrhunac je euharistija. S njom su povezana i druga dva sakramenta kršćanske inicijacije. Do tog se vrhunca ne stiže u jednom koraku ili minuti. Zato će biti naglašeni krštenje i potvrda kao druga dva sakramenta kršćanske inicijacije”, rekao je o. Jozo i istaknuo da su mladi veliki dar za Crkvu i narod: “Trebamo im pomoći da u svom hodu znaju koraknuti još više naprijed, od malih radosti prema većoj, štoviše najvećoj – a to je Gospodin koji je izvor svake radosti”.

Riječi za geslo “Da vaša radost bude potpuna” (Iv 15,11) iz Ivanova su evanđelja gdje se govori o trsu i lozi. Isus kaže ‘Ja sam trs, vi loze’ i dalje u tom istom poglavlju dodaje: “To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna”. “Dakle sam Isus govori da ćemo u njemu naći potpunu radost. Činilo nam se da je to dosta pogođeno i uvijek aktualno jer svi želimo biti radosni. I ne možemo drugo ne željeti, kad nas je Bog stvorio da budemo sretni. Bogu smo zahvalni za sve radosti koje nam daje. Ali svaki njegov dar je manji od njega samog u kojem je potpuna radost. To što mladi traže radost, žele biti sretni i zadovoljni, je prirodno jer nas je Bog za to stvorio. Ali ostaje pitanje gdje je prava, potpuna radost? Ne ona koja drži kratko pa nas ostavi još žalosnijima. Nego gdje je duboka radost koja vodi u još veću radost, a ne u žalost, kad se čovjek opije i drogira a poslije je jadan”, rekao je o. Jozo. Susret u Zadru želi istaknuti i povezanost vjere i kulture. I Benedikt XVI. često naglašava da kultura i kult-vjera, a i korijen im je isti, idu zajedno. “Nažalost, počeli su se razdvajati pa izgleda da jedno s drugim nema nikakve veze. Dapače, onaj koji štuje Boga, koji ima kult prema Bogu, poštivat će i sve njegove darove, osobito ono što je dao čovjeku kao svom najdragocjenijem i ljubljenom stvorenju. Među tim darovima na poseban način prepoznajemo ono što je u kulturi. Nije to daleko nego blizu. Istina, nije na vrhuncu na kojem je euharistija ali nas puno toga vodi prema tom vrhuncu”, rekao je o. Jozo. Kako kultura može voditi prema bogoslužju pokazat će predprogram u kojem neće sudjelovati estradne osobe nego će mladi iz svake biskupije predstaviti svoje specifičnosti. Što se više bude približavao početku mise, u predprogramu će biti sve više sabranosti “da to uistinu bude predprogram; da ne bude zaseban program, nego predprogram za liturgijski program koji će slijediti”, kaže o. Jozo i ističe: “Crkva vrednuje sve Božje darove. Svi koji imaju lijep glas i znaju zabavljati druge, to je lijepo. Međutim, nijedna poznata osoba na sebe ne smije privući više pozornosti nego li Krist privlači. Ali Krist privlači nenametljivo; ne kao mnogi na zemlji koji se služe svim i svačim da privuku pozornost na sebe da oni budu poznati i slavni. Da se izbjegne to pomicanje naglaska sa samog slavlja i s Krista u kojem je potpuna i najveća radost, ne bismo zvali poznate osobe, a pogotovo neće nastupiti neposredno prije euharistijskog slavlja”.