Split, (IKA) – U Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu u četvrtak 19. ožujka, na svetkovinu sv. Josipa, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić primio je 87-godišnjega sugrađanina Josipa B. koji poslije smrti supruge živi u Domu za osobe starije životne dobi “Zenta” u Splitu. Nadbiskup Barišić je za svoga gosta osigurao prijevoz i poslao svoga tajnika da ga doveze do Ordinarijata gdje ga je srdačno dočekao i čestitao mu imendan. U ugodnom ozračju nazdravili su pićem od domaćih trava godinama, imendanu i dobrim željama za zdravlje koje mu je poželio nadbiskup. Povod susretu bilo je opsežno i emotivno pismo koje je Josip uputio nadbiskupu Barišiću, u kojem izražava želju da se u svojim poznim godinama susretne sa pastirom Crkve kako bi s njim podijelio sjećanja, uspomene i nepravde koje su pratile njega i njegovu obitelj i koje ga i danas opterećuju.
Na početku razgovora Josip B. kazao je kako nije očekivao odgovor na pismo, a još manje nadbiskupov poziv na susret s njim i kako je duboko dirnut i oduševljen nadbiskupovom pažnjom, posebno time što se taj susret događa na svetkovinu sv. Josipa, njegov imendan. Josip B. zahvalio je na mogućnosti koja mu je dana da ispriča svoju životnu dramu koja je počela gubitkom obiteljske imovine u bombardiranju Splita u II. svjetskom ratu kada je kao dijete s obitelji postao beskućnik. Posljedice toga događaja pratile su ga kroz cijeli život, tragično osipanje obitelji, bolesti, nepravde društva i sistema u kojima je radio. Sada je štićenik Doma za osobe starije životne dobi “Zenta ” u Splitu i kada bi trebao, kako je rekao u razgovoru s nadbiskupom, provoditi mirne umirovljeničke dane ne može a da ne primijeti i reagira na nepravde koje vidi. Posebno je istaknuo kako ga silno uznemiri težak položaj mladih ljudi u Hrvatskoj i kako i sam u obitelji ima praunuke koji ne rade i suočavaju se s egzistencijalnim problemima.
Domaćin nadbiskup Barišić kazao je kako je strpljivo i sa zanimanjem pročitao opsežno pismo koje mu je njegov gost uputio i kako se iznenadio s koliko iskrenih emocija je pisano. U odgovoru na pismo istaknuo je kako je njegov gost uza sve izazove i poteškoće ostao čvrst, na nogama, s nadom koja je jača od svih nevolja života i kako jednostavno nije mogao bez obzira na zauzetost obvezama zaobići ovaj susret, tim više što mu je Josip u pismu naveo: “Neću zamjeriti ako ne prihvatite moju molbu za sastanak zbog opterećenosti Vaših obveza.” Složio se s gostom kako je položaj mladih vrlo težak i kako bi solidarnost i caritas, suosjećanje i odricanje puno pomoglo u ovim vremenima. Nadbiskup se zanimao za uvjete života osoba starije životne dobi u Domu “Zenta”. Bilo je riječi i o humanitarnom radu Crkve i njezinom poslanju u društvu.