Osijek, (IKA/TU) – “Htio sam vam reći jednu riječ, a ta je radost. Uvijek ondje gdje su posvećene osobe, ondje je radost”, citirala je papu Franju s. Ksenija Majstorović, povjerenica za Pastoral osoba posvećenog života i 18. listopada otvorila susret osoba posvećenog života Đakovačko-osječke nadbiskupije. Susret je održan u osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla kao priprava za Godinu osoba posvećenog života, a sudjelovalo je oko 130 redovnica i redovnika.
Program je sadržavao euharistijsko klanjanje, predavanje dr. Darka Teperta s KBF-a u Zagrebu na temu “Ciljevi Godine osoba posvećenog života”, misno slavlje koje je predvodio umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić te okrjepu i razgledavanje Vikarijata Osijek.
Riječi dobrodošlice uputio je župnik osječke konkatedralne župe, mons. Adam Bernatović. Euharistijsko klanjanje predvodio je vlč. Siniša Paušić, župnik u Rokovcima.
Dr. Tepert predavanje je održao u dvorani Pastoralnoga centra konkatedralne župe. Predstavljajući planove za obilježavanje najavljene Godine na svjetskoj razini, istaknuo je njezina tri cilja, koja je odredila Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskoga života u Rimu. Prvi, “sa zahvalnošću se spomenuti nedavne prošlosti”, predavač je razjasnio oslanjajući se na dogmatsku konstituciju “Lumen gentium” II. vatikanskog koncila, rekavši: “Redovnički poziv nije vlasništvo pozvanoga, nego dar koji valja uložiti u korist cijele Crkve.” Redovnike i redovnice potaknuo je na promišljanje osobnoga duhovnog života – neprestano sagledavanje sebe u Božjim očima te promišljanje svoga poziva i poslanja.
Odgovarajući na čestu zabrinutost zajednica zbog smanjenja broja zvanja, dr. Tepert razjasnio je drugi cilj Godine osoba posvećenog života – “s nadom prigrliti budućnost”. Nije dobro rezignirati jer “Bog je htio uvijek imati u svojoj Crkvi osobe posvećena života”, rekao je i nastavio: “Trenutak krize može biti poziv na obraćenje, opomena, ali i svojevrsno čišćenje. Trebao bi nas potaknuti na promišljanje o karizmi i poslanju zajednice, ali i dosljednosti našega života. Počnimo doista živjeti evanđeoski!”
Treći cilj “sa strašću živjeti sadašnjost” podrazumijeva zaljubljenost, istinsko prijateljstvo i duboko zajedništvo, a predavač je uputio: oni koji slijede stope Isusove njegovi su prijatelji, no u sinoptičkim evanđeljima samo Luka piše da Isus svoje učenike naziva prijateljima, i to ukoliko ga slijede na putu trpljenja. “U tome se očituje prijateljstvo: s Isusom prihvatiti trpljenje…”, rekao je i nastavio: “Na razini zajednice potrebno je prihvatiti trpljenje siromaštva, nerazumijevanja na koja nailazimo u svijetu, pa ponekad i unutar Crkve.”

Svečano misno slavlje o blagdanu sv. Luke, evanđeliste, mons. Srakić predvodio je u koncelebraciji s generalnim vikarom mons. Ivanom Ćurićem i redovnicima, predstavnicima različitih zajednica. Redovnice različitih družbi čitale su molitvu vjernika, liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti zbor osječke konkatedralne župe, a prigodnom pjesmom i meditacijom sudjelovale su i kandidatice Milosrdnih sestara sv. Križa.
Nadbiskup Srakić, uvodeći u misno slavlje, osvrnuo se na Djela apostolska, prikaz kako je Crkva rasla djelovanjem apostola i njihovih učenika, ali napose Duha Svetoga, te naglasio: “Tijekom Godine osoba posvećenog života razmišljat ćete o svojim osnivateljima, važnim osobama za povijest vaših družbi, ali vjerujem da se nećete na njima zaustaviti nego ćete ići dalje, nastojati uočavati što je to Duh Sveti htio i ostvario u povijesti vaših zajednica. Današnjim danom mi zahvaljujemo na tom Božjem djelu preko vas u Crkvi i molimo – da u ovo vrijeme kada se govori o novoj evangelizaciji, doista nadahnućem Duha Svetoga shvatimo i prihvatimo da je On glavni djelatnik, a mi smo, kao što će reći Sveto Pismo – sluge beskorisne.”
U propovijedi dr. Tepert približio je način navještaja sv. Luke kao primjer nove evangelizacije obilježene ljubavlju i razumijevanjem prema bližnjemu. Redovnike i redovnice uputio je da su poput učenika s Isusom na putu, u srcu Crkve, te imaju veliku odgovornost – čuli su Njegovu riječ, promatrali Njegova djela, i sada ih, poput sedamdeset dvojice, šalje da za put, Crkvu, pripremaju druge.