Istina je prava novost.

Susret osoba posvećenog života s područja Đakovačko-osječke nadbiskupije

Đakovačka Breznica, (IKA/TU) – Pod geslom “Što si veći to se većma ponizi da nađeš milost u Gospoda” na blagdan sv. Male Terezije od Djeteta Isusa, 1. listopada, u Karmelu sv. Josipa u Đakovačkoj Breznici održan je susret osoba posvećenog života koje djeluju u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Susretu je nazočio i đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić, uz sudjelovanje više svećenika i redovnika te dvjestotinjak redovnica. Nadbiskupijska povjerenica za posvećeni život s. Ksenija Majstorović moderirala je susret koji je započeo euharistijskim klanjanjem. Uime domaćina, nazočne je pozdravila časna majka Josipa, zahvalivši svima koji su se založili da se ovogodišnji susret održi u njihovu Karmelu te tako i njih uključili u ljepotu zajedništva pripadnosti Crkvi.
Uslijedilo je predavanje karmelićanina o. Vjenceslava Miheteca na temu “Poniznost u životu Bogu posvećene osobe te u životu redovničke zajednice”. Potaknut primjerom s. Benedikte od Križa koja je, na nagovor da ne ulazi u karmel jer je doktorica znanosti te da će svijetu više dati ako ostane “vani”, rekla: “Svijet se ne spašava karijerom, nego mukom i smrću Isusa Krista i ja u tome želim sudjelovati”, predavač je istaknuo: “To je poniznost. Skriti se u Isusu Kristu, sudjelovati u njegovu spasiteljskom djelu. Što nam drugo može biti motiv i poticaj nego upravo to?” Istaknuo je kako ponizan čovjek ne zanemaruje i ne poništava sebe, nego se ugrađuje u spasonosno djelo Isusa Krista. Nazočne je pozvao da ne budu poput žice koja provodi struju s jedne strane na drugu, ali se sama ne mijenja, posvijestivši kako osoba koja pronosi Božju riječ daje svjedočanstvo prisutnoga i djelatnog Isusa, ne ostaje ista, mijenja se u onoga kojeg naviješta, svjedoči i pronosi svijetom.
Podsjetivši na riječi Terezije Avilske, koja je rekla kako je poniznost mana (hrana) na putu, predavač je podsjetio kako je ta hrana Židovima omrzla te upozorio: “To se događa i nama, da nam poniznost postaje fraza i malj kojim lupamo jedni druge, ali ona je hrana na putu bez koje se ne može izdržati”. Nakon žive rasprave i kratkih osobnih svjedočanstava triju redovnica, uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio biskup Hranić. Uputivši pozdrave nazočnima, biskup se osvrnuo na temu susreta, istaknuvši kako je poniznost plod dioništva u Isusovim osjećajima i u Isusovu odnosu prema Ocu, u darivanju do kraja, u prihvaćanju njegove volje te u podlaganju njegovoj božanskoj namisli. U propovijedi Mihetec je pozvao osobe posvećena života na hrabrost jer su potrebni i Crkvi i Bogu koji ih je izabrao da, poput njega, budu u tom svijetu, a ne od svijeta, da vole taj svijet jer ga je On stvorio i da ga pretvaraju u Nebo. Na kraju euharistijskog slavlja, koje su pjesmom animirale karmelićanke, biskup Hranić blagoslovio je ruže, simbol blagdana Male Terezije, koje su nazočni po povratku ponijeli u svoje zajednice.