Aljmaš, (IKA/TU) – “Siromašni, ali slobodni!” bilo je geslo Susreta osoba posvećenog života Đakovačko-osječke nadbiskupije 2. listopada u svetištu Gospe od Utočišta u Aljmašu. Oko dvjesto redovnica, redovnika i članova svjetovnih instituta posvećenog života odazvalo se i hodočastilo aljmaškoj Gospi u njezinu mjesecu, a uz molitvu krunice i križnoga puta, koji je predvodio o. Branko Lipša, imali su priliku kroz predavanje gvardijana vukovarskoga franjevačkog samostana fra o. Gordana Propadala promišljati o temi susreta.
Poticaj za izbor gesla “Siromašni, ali slobodni!” te za zajedničko vrednovanje i promišljanje nad redovničkim zavjetom siromaštva, Nadbiskupijsko povjerenstvo za pastoral osoba posvećenog života našlo je u činjenici da su europske zemlje odlučile ovu godinu obilježiti kao Godinu borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, a nadbiskupijska povjerenica s. Ksenija Majstorović istaknula je kako ti susreti idu u korak s vremenom. Vrednovati siromaštvo nije jednostavno; znamo da odreći se sebe i svoga vlastitog života zahtjeva, no, Isus daruje vječno nasuprot vremenitom. Dakle, poziv nam je ostati slobodni, dati sami sebi odgovor kroz ovaj susret, ali i kroz cijeli svoj život, te se još jednom oduševiti za istinsko življenje svoga siromaštva, kako bismo mogli donositi plodove”.
Siromaštvo duhom duboka je čovjekova svijest da je u svim stvarima, napose duhovne naravi, ograničenih mogućnosti i upućen na Boga. Nije navezan na materijalno jer ne posjeduje ništa, pa je stoga prikladan primiti od Boga više duhovnih darova koji priliče siromašnima, malenima i poniznima, rekao je u duhovnom nagovoru gvardijan Propadalo. Svojim odabranicima Bog želi na poseban način dijeliti blago božanskoga života, no postoje uvjeti – odreći se svega pa i vlastitoga života, uzeti svoj križ i slijediti Krista, koji sve traži, ali zato sve i daje. No, po zavjetu siromaštva Bog svoje izabrane ne ostavlja nezaštićene i nezbrinute čak i u materijalnim dobrima, samo mijenja uporište materijalne sigurnosti. Umjesto mudrosti ovoga svijeta, On sam postaje uporištem, istaknuo je gvardijan. Plodovi evanđeoskog siromaštva zrcale se u životu svetih, koji zrače mirom, očituju duboku ljubav, dobrotu, poniznosti, jednostavnosti i blagosti, pa su to znakovi uspinjanja na putu siromaštva. Slijeđenje evanđeoskih savjeta ne podrazumijeva samo odricanje od materijalnih dobara, već se treba odreći i dobara duhovne naravi – intelektualnih darova, osobne volje, dobrog glasa, te se podložiti poslušnosti, a kada se sve to stavi u službu Bogu, može se očekivati plodnost siromaštva. “Potrošačko društvo nudi mnogo i treba mnogo da bismo mogli funkcionirati, ali važno je promisliti kako se na siromašan način služiti nužnim sredstvima. Koristit ih, ali ne biti ovisan, jer svaka ovisnost može biti velika zapreka u davanju svjedočanstava i uzvišenog poziva koji je Bog namijenio odabranim dušama, zaključio je vukovarski gvardijan.
Zajedničko misno slavlje u sklopu susreta predvodio je pomoćni đakovačko-osječki biskup Đuro Hranić u koncelebraciji s o. Arkadiuszom Krasickim, osječkim sveučilišnim kapelanom, o. Antom Šiškom, župnikom u Podvinju, gvardijanom Propadalom te isusovcem o. Zdravkom Kneževićem. U homiliji mons. Hranić pojasnio je kako posjed i bogatstvo daju mogućnost imati sve što čovjek poželi, rađaju osjećaj moći, daju osjećaj sigurnosti i kontrole te uvode u prividno uvjerenje posjedovanja i raspolaganja vlastitim životom. Redovničko siromaštvo razlikuje se od siromaštva koje se može svakodnevno susresti, a najveći broj redovnika i redovnica nije prije dolaska u samostan živio u neimaštini te zavjet siromaštva nije izabrao zbog neimaštine, nego radi slobode. “Danas redovničko siromaštvo najčešće ima jako malo zajedničkoga s neosiguranošću zemaljske egzistencije, jer je egzistencijalna nesigurnost koja je postojala nekada, danas – pod ekonomskim vidom – ustupila mjesto sigurnosti samostanskoga života”, rekao je biskup i pojasnio kako je redovničko siromaštvo oblik duhovnog zajedništva sa slabima, i moralna, a često i konkretna, materijalna potpora onima koji trpe zbog neimaštine. “Tajna redovništva sastoji se u odustajanju od opasnog uvjerenja da svoj život možemo uzeti u svoje ruke i da ga smijemo oblikovati onako kako mi to sami želimo”, zaključio je mons. Hranić te na poseban način pozdravio i ohrabrio nekolicinu kandidatica koje su prisustvovale susretu.
Misno slavlje liturgijskim pjevanjem obogatila je Družba Marijinih sestara, koje su nakon mise izvele kratki koncert marijanskih pjesama, jer je uz nadbiskupijski susret ta Družba istodobno organizirala i svoje provincijalno hodočašće u Aljmaš. Sve koji su se odazvali i stigli u Aljmaš na Nadbiskupijski susret posvećenih osoba, srdačno je dočekao i pozdravio tamošnji župnik preč. Ante Markić.