Sarajevo, (IKA/KTA) – U duhu božićnog otajstva, koje je bilo izvor i nadahnuće prvog vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera za osnivanje Družbe sestara služavki Maloga Isusa, od 2. do 4. siječnja u samostanu služavki Malog Isusa „Egipat” u Sarajevu upriličen je susret za šest pripravnica iz Zagrebačke (3), Splitske (2) i Sarajevske (1) provincije zajedno s njihovim odgojiteljicama te pročelnicom za odgoj u Družbi iz Vrhovne uprave u Zagrebu.
Pripravnice i njihove odgojiteljice upoznale su se najprije međusobno, a potom su se pobliže susrele sa životom i djelovanjem sestara u samostanu „Egipat”. Nakon toga pohodile su katedralu Srca Isusova i u dnu katedrale molile na grobu oca utemeljitelja, sluge Božjega nadbiskupa Stadlera. Sudjelovale su i na euharistijskom slavlju koje je predvodio župni vikar katedralne župe Antonio Čutura. Izražavajući dobrodošlicu i pripravnicima, vlč. Antonio potaknuo je kandidatice da ustraju na putu nasljedovanja Krista i da same budu put poput Ivana Krstitelja koji je pokazao na Krista.
Drugog i trećeg dana susreta pripravnice i odgojiteljice sudjelovale su na duhovnim vježbama koje je predvodio generalni tajnik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Ivo Tomašević. Kroz njegova predavanja i razmatranja o Božjoj Riječi, pozivu, vršenju volje Božje, Evanđelju kao zajedničkom vrhovnom mjerilu svih karizmi i Družbi, siromaštvu i ljubavi prema siromasima, pripravnice sa svojim odgajateljicama, imale su priliku dublje proniknuti u dubine duhovnosti i otkriti ono najvažnije, temelje na kojima valja graditi budućnost.
Tajnik Tomašević posvijestio im je da su prije svega svi pozvani voljeti i biti otvoreni za Božju ljubav, jer to znači biti na Kristovu putu, u onom mjestu kamo ih Bog pošalje u svojoj providnost da bi bili suradnici u spašavanju duša, spašavanju čovječanstva. Rekao je da su svi u Crkvi, a to sestrama i samo ime kaže – služavke, pozvani na služenje prema Isusovu primjeru, čineći što više dobrih djela i kloneći se napasti koje uvijek vrebaju da odvrate od puta Kristova. Tajnik Tomašević istaknuo je potrebu trajne izgradnje zajedništva i pomoć jedni drugima u traženju, otkrivanju i ispunjenju Božjih planova, boreći se protiv napasti vršenja svoje volje i ostvarenja svojih planova. Podsjetio je da je i sam utemeljitelj Stadler pisao sestrama da ih je Bog sabrao iz raznih krajeva, da kao prave služavke služe, kako Bog sam hoće i želi. Istaknuo je i da je evanđelje temeljno mjerilo razlučivanja dobra i zla, ljubavi prema Bogu i bližnjemu i da je ono zajedničko vrhovno mjerilo svih karizmi i Družbi. Kazao je da su uistinu svi pozvani misliti, govoriti i djelovati kao Krist, jer je On Put, Istina i Život.
Potičući pripravnice i služavke Malog Isusa da gaje siromaštvo i ljubav prema siromasima, tajnik Tomašević pozvao ih je da budu svjesne da je sve što imaju Božji dar te da Bogu na koljenima zahvaljuju za sve darovano i da im pri tome Bog bude najveće bogatstvo njihova srca. Govoreći o najvjernijoj pomoćnici i divnom primjeru siromaštva Blaženoj Djevici Mariji, podsjetio je na riječi nadbiskupa Stadlera da je, između svih pobožnosti, nužna za spasenje svakog čovjeka pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Istaknuo je i potrebu trajnog obraćenja i praštanja te nastojanja da budu sveti kao što je svet Otac nebeski. Potaknuo ih je da uvijek budu s Kristom i ostanu uz Krista kao vjerni suradnici u djelu spasenju tamo kamo ih Božja providnost pošalje.
Po zimskom snježnom danu pripravnice i odgojiteljice također su jednog popodneva hodile sarajevskim ulicama „slijedeći stope njihova utemeljitelja Stadlera” nakon dolaska u Bosnu i Hercegovinu i njezin glavni grad Sarajevo. Idući od samostana „Egipat”, koji je u vremenu komunizma bio oduzet pa nakon nedavnog rata vraćan u vrlo oštećenom stanju i potom obnovljen, došle su do zgrade bivše kuće matice sestara služavki i sirotišta „Betlehem”, koja je također oduzeta u vremenu komunizma i do danas nije vraćena. Potom su došle u ulicu Mjedenica s druge strane Miljacke u kojoj je nadbiskup kupio zgradu za prvo sirotište. Također su molile u franjevačkoj crkvi Sv. Ante u sarajevskom naselju Bistrik gdje je nadbiskup Stadler u siječnju 1882. ustoličen za vrhbosanskog nadbiskupa. Na mjestu današnje crkve, u Stadlerovo vrijeme nalazila se drvena crkva.
Nakon što su napravile fotografiju pred kipom svetog pape Ivana Pavla II. ispred sarajevske katedrale, pripravnice i sestre primio je šesti vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog, a pridružile su se i služavke Malog Isusa koje djeluju u Ordinarijatu. Poslije međusobnog upoznavanja kardinal Puljić je u kratkim crtama predstavio sve dosadašnje vrhbosanske nadbiskupe počevši od prvog nadbiskupa Josipa Stadlera. Ispričao je i nekoliko duhovitih zgoda iz ratnog vremena. U kućnoj kapelici, u kojoj je nekada molio i nadbiskup Stadler, predvodio je posvetnu molitvu Presvetom Srcu Isusovu čiji je veliki štovatelj bio i sluga Božji Stadler. Svi su zapjevali najmiliju pjesmu oca utemeljitelja: „O Isuse poljubljeni…”.
Duhovne vježbe završile su euharistijskim slavljem te zahvalnom pjesmom „Tebe Boga hvalimo” uz sudjelovanje svih sestara samostana „Egipat” te djece iz istoimenog Stadlerovog dječjeg doma.
„Velika milost i djelovanje Duha na duhovnim vježbama bilo je euharistijsko klanjanje, zatim sakrament pomirenja te euharistijska slavlja, u koja su se pripravnice sa svojim odgojiteljicama uključile svim srcem, te animirale čitanja, pjevanje i tako slavile Presveto Ime Isusovo”, rekla je nakon susreta s. Manda Pršlja koja je osmislila i animirala sve događaje. Posebnu zahvalnost uputila je tajniku Tomaševiću, zajednici sestara u samostanu „Egipat”, na čelu sa s. provincijskom glavaricom Admiratom Lučić i kućnom predstojnicom s. Anđom Vranješ te svim sestrama koje su, u skladu sa svojom službom, dale svoj doprinos. Među njima svakako su i kuharice s. Hinka i s. Petra. „Neka primjer sluge Božjeg nadbiskupa Stadlera, ljubav Djeteta Isusa i zagovor Presvete Djevice prati sve nas na putu spasenja za vječnost, kao i sve one kojima smo pozvani i poslani biti suradnici u djelu spasenja duše”, zaključila je s. Manda.