Prigodnu riječ uputio im je domaći župnik, vlč. Josip Levaković. Povezao je život sv. Martina, biskupa, zaštitnika Župe i njegova đakona Brcka s evanđeljem dana te rekao: „Sveti Martin, koji u susretu s prosjakom nema sa sobom ni novčića, ali u domišljatoj ljubavi daruje mu komad svoga plašta, izazov je i danas sestrama redovnicama koje polažu zavjet siromaštva i kao takve susreću današnje siromahe na putevima svoga života, tražeći načina kako im pružiti utjehu i pomoć darujući dio sebe. Sveti je Martin osobama posvećenoga života također poticaj po svojoj nutarnjoj potrebi povući se u kontemplaciju; ne ostati površan u molitvi nego znati ostaviti svijet  kako bi bio s Bogom, ali i po svom životu u skrovitosti, slobodan od težnje za čašću i vlašću.“

Ipak, znamo, Bog ga je pozvao služiti svojim kreposnim životom Crkvi kao biskup, posjetio je župnik Levaković i iz tog perioda svečeva života istaknuo njegov odnos pun strpljivosti i ljubavi prema svom đakonu redovniku Brcku, koji je bio vrlo umišljen, sklon klevetanju, nesređen i nepodnošljiv te je zavidio biskupu Martinu na njegovoj svetosti, omalovažavajući ga i ponižavajući pred drugima.

Biskup Martin ga je često strpljivo, krajnje dobrohotno i uvijek s ljubavlju prekoravao, napomenuo je predavač te je Brcka usporedio s umišljenim i oholim farizejem iz evanđelja dana, koji moli u hramu hvaleći sebe, a omalovažavajući druge, dok je sveti Martin, poput poniznog carinika, bio ustrajan u svojoj molitvi koja opravdava, ali i u velikoj ljubavi s kojom ga je podnosio, u ljubavi koja se nada. „Ta ljubav dala je svoj plod! Malo pomalo ljubav sv. Martina ulazila je i u srce njegova umišljenog đakona Brcka koji je kasnije naslijedio biskupa Martina u biskupstvu i na kraju i sam postao svet. Poticaj je to i redovnicama u izazovima zajedničkoga života, kao i u prihvaćanju svojih slabosti te ohrabrenje da za svetost nikad nije kasno“, rekao vlč. Levaković i naglasio: „Svaki svetac ima svoju prošlost, a svaki grešnik svoju budućnost. Đakon Brcko je gledajući svoga Biskup Martina oraspoložio svoje srce za tu istu ljubav.“

Nakon nagovora sestre su se u tišini i molitvi uputile do kapele „Drage Gospe“. O samoj povijesti toga mjesta progovorio im je Antun Lešić, profesor povijesti. Nakon povratka u župnu kuću, okrjepe i druženja, slijedila je zajednička Večernja molitva Časoslova.