Susret je započeo nagovorom fra Silvija Šćepanovića, OFM, koji je govorio o temi „posvećenosti“ potičući prisutne redovnice na autentičnu predanost Bogu. Istaknuo je da posvetiti se znači izdvojiti se iz običnoga, te nastavljajući živjeti običnim životom, sve više srcem prianjati uz Gospodina, koji se nama posve posvećuje.

Bog je svojom ljubavlju stvarao i posvetio zemlju. Izuzeo ju je iz tame i praznine, te svojim blagoslovom učinio zemlju drugačijom. Nakon određenog vremena, po utjelovljenju, Bog se ponovno, ponizno, spustio na zemlju kako bi posvetio svoje stvarateljsko djelo.

Predavač je osobito naglasio Abrahamovu vjeru: činio je sve što mu je Bog rekao, makar nije razumio. Vjerovao je u obećanje koje je nadilazilo ljudsko iskustvo i zdrav razum. Gradio je duboki odnos s Bogom. Potaknuo je, nadalje, prisutne redovnice na potpuno povjerenje Bogu, na potpuno predanje jer iskrena, duboka pripadnost osobe Bogu i danas čini posvećenu osobu autentičnom. Dok je redovničko odijelo znak posvete Bogu, tek posvećenost srca Gospodinu ima pravu vrijednost. Mnogi „posvećeni“ u Isusovo vrijeme nisu prepoznali Boga među ljudima i osudili su ga upravo „posvećeni“ onoga vremena. Posvećenost Bogu potiče nas na obraćenje srca, na usklađivanje s Isusovim primjerom, s duhom Evanđelja.

Nakon duhovnog nagovora i druženja uz okrjepu, redovnice su imale priliku pristupiti sakramentu ispovijedi, a potom sudjelovale na misnom slavlju koje je predvodio fra Silvio Šćepanović.

Po povratku neke su sestre navratile u Svetište Gospe Ilačke na Vodici, te zajedno izmolile potpuni oprost, jer je to marijansko svetište također jedno od oprosnih svetišta u Jubilejskoj godini 2025.