Split, (IKA) – U splitskoj Verbumovoj Knjižari sv. Frane održan je 24. veljače još jedan “Susret s autorom”, a gost je bio ugledni katolički intelektualac dr. fra Špiro Marasović, koji se predstavio kao autor više knjiga, publicist te ljubitelj pisane riječi uopće.
Na samom početku upitan kako je postao svećenik, prisjetio se mladih dana kad se odlučio krenuti za pozivom. Rekao je kako nije on izabrao poziv, nego je osjetio poziv i išao za njim. Kaže kako je poziv “osobna drama” svakog pojedinca i kako se on nije pitao što drugi misle, nego je odlučio ići tim putem premda mu “vjetar nije puhao u leđa”. Nije to bilo lagano vrijeme, kako za mnoge druge tako ni za njegovu obitelj koja je s njegovim “izborom” izgubila socijalno osiguranje, a otac i posao u državnoj službi.
Njegov stvaralački put započinje, kako i sam ističe, slučajno, točnije – po logici franjevačke poslušnosti. Kaže kako nije planirao pisati, ali su tad franjevci već bili pokrenuli mjesečnik Veritas. To je prvi takav list poslije rata, pokrenut čak prije Glasa Koncila, a urednikom mu je tada bio fra Ivan Ćuk. Vidjevši neke njegove radove pozvao ga je da piše za Veritas. Najprije je prevodio neke tekstove s njemačkog, a onda se odlučio i sam nešto pisati. Tako je sve počelo, a proteglo se kroz 20-ak godina, koliko je pisao za Veritas. Od ovih tekstova pisanih za konkretno vrijeme i događaje izabrani su oni koji su vrijedili i izvan vremena i godine 1988. objavljeni su u njegovoj prvoj knjizi znakovita imena “Uzvodno. Ulomci katoličkog dozivanja.” Od tada je izdao još dvije knjige: godine 2002. knjigu “Demos ante portas”, a godine 2006. knjigu “Društvo i Bog”. Riječ je o knjigama koje donose mnoštvo članaka i prinosa, može se reći sa znanstvenih polazišta, ali bliskim i jednostavnim jezikom. U planu su mu još dvije knjige, jedna na tragu ovih dviju posljednjih i jedna o redovničkom životu.
Fra Špiro Marasović uz predavačke obveze na dodiplomskom studiju splitskog KBF-a te poslijediplomskom studiju zagrebačkog KBF-a, Visokoj teološko-katehetskoj školi u Zadru, obnašao je i obnaša visoke i ugledne dužnosti ne samo u crkvenim krugovima, nego i na društvenoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Sudjeluje na znanstvenim skupovima, piše za različite časopise, nositelj je različitih inicijativa. Između ostalog bio je član i predsjednik Tajništva za dijalog s onima koji ne vjeruju Biskupske konferencije Jugoslavije te konzulator istog Tajništva u Rimu za što ga je imenovao papa Ivan Pavao II. Bio je član Upravnog vijeća Sveučilišta u Splitu te član Komisije Gradskog vijeća Grada Splita za dodjelu nagrada i imenovanje ulica i spomenika. Član je Komisije Iustitia et pax HBK, Upravnog vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka HBK, Nacionalnog bioetičkog povjerenstva pri Vladi RH, Etičke komisije Županije splitsko-dalmatinske. Usto, član je Društva europskih teologa, Matice hrvatske, Kršćanskog akademskog kruga (KRAK). Pisao je za različite zbornike i časopise među kojima za Crkvu u svijetu, Službu Božju, Novu prisutnost, Veritas, Bogoslovsku smotru, Katehezu, Obnovljeni život, Posvećeni život… itd. I u svojoj redovničkoj zajednici fra Špiro obavljao je više dužnosti. Šest godina bio je magistar bogoslova, u dva navrata bio je vizitator Provincije te u dva navrata definitor Provincije. Bio je također vikar provincije te gvardijan u samostanu Sv. Frane u Šibeniku. Upitan kako se nosi sa svim tim silnim obvezama slikovito je odgovorio kako često zna reći da ima “milijun” grijeha, ali da je u jedno siguran, a to je da vrijeme nije uludo potrošio.
Nije nepoznato da često i laike animira i ohrabruje da se angažiraju na društvenom polju. Njegov profesionalni i znanstveni rad ponajviše se odnosi na socijalni vid Crkve, i to ne samo institucionalne Crkve nego osobito one žive Crkve, zajednice, što najčešće podrazumijeva brigu za malene, neznatne, obespravljene, siromašne, prevarene, uništene, gdje fra Špiro često nastupate kako glasnik tih ljudi i njihovih problema. Kaže kako u tome nije originalan, jer je Isus tako govorio, to je njegova skala vrednota.