Split, (IKA) – U Verbumovoj Knjižari sv. Frane u Splitu posljednji utorak u mjesecu, 30. rujna, održan je “Susret s autorom” don Mladenom Parlovom, a susretom je moderirala Jelena Hrgović. Tom prigodom razgovaralo se o Parlovljevu stvaralačkom putu i radu, a nazočni su imali mogućnost i bolje upoznati samog autora. Don Mladen Parlov, dijete je Imotske krajine. Rođen je 6. listopada 1964. u Ričicama. Za svećenika je zaređen u Splitu 23. lipnja 1991. Nakon godine dana pastoralnog rada u župi Trilj odlazi na poslijediplomski studij u Rim gdje na Papinskom sveučilištu Gregoriana studira teologiju duhovnosti na Institutu za duhovnost. Godine 1994. postiže magisterij, a potom 1996. i doktorat iz teologije duhovnosti. Na istom sveučilištu je postigao i magisterij iz dogmatske teologije 1997.
Nakon završetka studija u Rimu godinu dana služi kao župnik u župi sv. Mihovila u Dugopolju, a od listopada 1997. obnaša službu duhovnika u Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu, te istodobno predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. U prosincu 2001. imenovan je docentom na spomenutoj ustanovi, a pri katedri Povijesti kršćanske literature i kršćanskog nauka. Na istom je fakultetu obnašao i službu prodekana za znanost. Od kolovoza 2002. godine vrši službu ravnatelja Nadbiskupijskog sjemeništa u Splitu.
Don Mladen Parlov domaćoj publici poznat je kao svestrana osoba: ponajprije kao svećenik, potom kao sveučilišni profesor, znanstvenik, prevoditelj, marulolog, a potom i kao pisac više knjiga. Sve to vrlo je blisko pisanoj riječi. Upitan kako i kada se odlučio za “riječ”, odgovorio je kako je kršćanstvo religija riječi i kako je riječ/Riječ njegov život. Spisateljski put započeo je knjigama koje su nadahnute istaknutim ličnostima koje su obilježile svoje vrijeme – ocem hrvatske književnosti Markom Marulićem te don Ilijom Ujevićem. Obojica su obilježili svoje vrijeme između ostalog i kao veliki humanisti, književnici, prosvjetitelji. Na poseban način svoje, a i naše vrijeme obilježio je Marko Marulić. Dr. Parlov se prilično mlad počinje baviti likom i djelom Marka Marulića. Taj rad kruni doktorskom radnjom. No, tu ne prestaje njegov rad i interes. Objavljuje knjigu Otajstvo Krista – uzor kršćanskog života prema Marku Maruliću (2001.) i knjigu Speculum virtutis: Marko Marulić i njegova teološko-duhovna misao (2003.). Usto, ostaje blizak svemu što je vezano uz Marulića: član je upravnog vijeća Književnog kruga – Marulianum kao i uredničkog vijeća sabranih djela, u odboru je Marulićevih dana, zanimljivo je i da je član stručnog vijeća Veleučilišta “Marko Marulić” u Kninu, sudionik je raznih predavanja, skupova i simpozija na tu temu… marulolog u punom smislu te riječi. Kaže kako je sve počelo njegovim dolaskom u Rim na studij. Tamo je osjetio potrebu da svoj rad usmjeri na promoviranje hrvatske kulturne baštine, jer kako dr. Parlov ističe, Hrvati često imaju osjećaj manje vrijednosti, a da to nije utemeljeno, jer bez obzira na to koliko je hrvatski narod brojčano malen i godina potlačivan od mnogih, Hrvati se imaju čime ponositi, jer je hrvatska kulturna baština iznimna. Za Marulića dr. Parlov kaže kako je bio Europljanin u pravom smislu te riječi, ali i pravi Hrvat i domoljub. On je znao kako to ujediniti, kod njega je jednostavno postojala skladnost u pripadnosti Europi i svojoj domovini, u nadnacionalnome i nacionalnome. Nastojeći aktualizirati Marulićeve poruke, upravo o tome dr. Parlov i piše nedavno u Glasu Koncila u kojem je objavljen niz teoloških osvrta na temu Jedinstvo Europe i Marka Marulića s gotovo iznenađujućom aktualnosti Marulićevih poruka i za naše vrijeme.
Usto, kao autor više je pisao o onom što mu je osobito blisko po njegovu svećeničkom pozivu pa su tako nastale i njegove knjige: knjiga razmišljanja o svećeništvu Čovjek Božji (2002.), teološke meditacije (za došašće i Božić) Budni budite (2005.) te zasad posljednja knjiga U snazi Duha (2007.). Sve su one, premda teološki potkrijepljene, svojevrsne knjige razmišljanja o različitim tema s kojima se jedan pastoralac susreće: od svećeništva, poslanja, preko općih poruka čovjeku pa i poziva na budnost… do Boga.
Kao poseban vid Parlovljeva stvaralačkog rada pokazuju se i mnoge knjige koje je preveo, među kojima i knjigu Dom Chautarda Duša svakog apostolata, Dionigia Tettamanzia Škola molitve, potom djela pape Ivana Pavla II.: encikliku Ecclesia de Eucharistia (2003.), knjigu Sjećanje i identitet (2005.) te knjigu o papi Ivanu Pavlu II. (Stanislav Dziwisz, Czeslaw Drazek, Renato Buzzonetti, Angelo Comastri) Pustite me da odem. Snaga u slabosti Ivana Pavla II. Također, dosad je preveo i dvije knjige Josepha Ratzingera, Hod prema Uskrsu i Novi izljevi Duha. U suradnji s Družbom sestara Kćeri Milosrđa i nakladnom kućom Verbum dr. Parlov je pomogao da se javnosti približi lik i djelo Marije Propetog Isusa Petković, najprije njene autobiografske i duhovne zapise objedinjene u djelu Sve za Isusa (2003.), a potom i upravo objavljene duhovne vježbe Vapaje duše (2008.). Nema dvojbe kako je riječ o još jednoj iznimnoj osobi, karizmi, izvrsnom primjeru za nasljedovanje za koju dr. Parlov kaže da je to svetica u pravom smislu riječi. Iz njenih zapisa, bogate duhovne baštine koja je ostala u nasljeđe, a koja još sva nije ni objelodanjena, izvire duboka i istinska teologija, premda ih ne piše teolog po formalnom obrazovanju, nego Marija Petković, sestra sa srednjoškolskim obrazovanjem. Upravo to pokazuje objavljenu teologiju koju je sad bl. Marija Petković i doživjela. Na kraju upitan koja mu je najdraža knjiga dr. Parlov odgovara: “Sveto pismo!” te dodaje: “Svi odgovori su u njemu!”