Istina je prava novost.

Susret s o. Lukom Rađom u Zdencu

U životu sam svašta kušao, samo nisam trpljenje, a sada sam iz toga doktorirao, posvjedočio je o. Luka koji o smislu patnje i križa kaže: "Da je bilo boljega puta od križa i Krist bi ga odabrao"

Split, (IKA) – Ovdje sam prije nekoliko godina došao pameti. Kad god dođem u svoj Split, vraćam se samome sebi. Stoga, ovu misu namjenjujem svim Splićanima, kazao je 9. siječnja o. Luka Rađa na susretu koji je organizirala udruga Zdenac u svojim prostorijama kod sestara Anćela u Splitu. Susret je započeo euharistijskim slavljem koje je predvodio o. Luka koji od Velike Gospe ponovno svakodnevno predvodi misno slavlje. “U životu sam svašta kušao, samo nisam trpljenje, a sada sam iz toga doktorirao”, posvjedočio je o. Luka nakon mise govoreći o svom burnom životu, o smislu patnje i križa za kojega kaže: “Da je bilo boljega puta od križa i Krist bi ga odabrao”. Ljubav je bolna, ona košta, u njoj treba trpjeti. A trpljenje je poljubac onome kome bi sve darovao. I Krist nam je pokazao da je ljubav davanje sebe do kraja i da ono boli, jedna je od misli koje je “apostol ljubavi” ili kako za sebe voli kazati “pater Luka od raspete Ljubavi” podijelio s nazočnima. “Ljubav je zaista neslomljiva” naslov je njegove posljednje knjige, a nova će nositi naslov “Trpljenje je spasonosno”. Probudivši se iz kome nakon teške prometne nesreće, vezan za bolnički krevet, o. Luka Rađa propovijeda putem bloga i SMS-a. No sada putuje i govori uz pomoć Boga i dobrih ljudi. Tako je nazočne u svećenikov život uputio njegov dugogodišnji prijatelj Cvitko.
O. Luka rođen je 1959. u Ogorju Donjem. Godine 1966. seli u Split gdje pohađa osnovnu i srednju elektrotehničku školu. Krajem 1979. odlazi u Zagreb i upisuje Višu elektrotehničku. Godine 1980. prvi put dolazi na vjeronauk u Palmotićevoj, prima pričest i krizmu. Zaokupljenost Bogom raste pa tako i dvojbe oko “konkretnoga i beskrajnoga”. Riskira i odabire drugo. U splitski novicijat odlazi 1983., a devet godina poslije na Kmanu je zaređen za svećenika. Godine 1996. odlazi u Rim gdje magistrira iz dogmatske teologije na temu poimanja ljubavi sv. Augustina. Godine 1999. odlazi u Bangladeš istražiti život o. Ante Gabrića. U Indiji provodi oko sedam mjeseci nakon čega odlazi u SAD gdje se posvećuje duhovnoj pomoći u bolnici umirućih. Godine 2000. vraća se u Palmu i kao član isusovačkog reda osniva Studentski katolički centar, a potom i kamp za mlade u Modravama kraj Šibenika. Osobito je poznat kao vjeroučitelj mladih te je među njima posebno i omiljen, što svjedoče stotine poruka mladih s kojima je u stalnom kontaktu. Vraćajući se 2003. iz Modrava prema Zagrebu, o. Luka na sam blagdan sv. Ignacija Lojolskog imao je tešku prometnu nesreću. Liječnici su ga već “otpisali”, no nekim se čudom probudio iz kome i sada još snažnije unosi nadu u ovaj svijet i svjedoči Božju ljubav u patnji. “Taj nevjerojatni Bog” mladomisničko je geslo koje se, uistinu, ostvaruje u njegovu životu, kazao je Cvitko, napomenuvši kako u životu ništa nije slučajno.
“Ljubav je spasonosna. Ona se dijeljenjem množi. Zato se nemojte umoriti davajući se u dimenziji ljubavi”, poručio je o. Luka, zahvalivši svima na potpori te zazivajući Božji blagoslov na nazočne bolesnike i njihove njegovatelje.
Na kraju je riječ zahvale uputila s. Ljilja Lončar, predsjednica Udruge Zdenac i misionarka Milosrđa.