SUSRET SLAVENSKIH FRANJEVAČKIH KONFERENCIJA
Zagreb (IKA )
U franjevačkom samostanu sv. Jeronima u Slanom, koji pripada Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, od 20. do 24. studenoga održan je susret dviju slavenskih konferencija franjevačkih provincijala, Južnoslavenske (šest Provincija u BiH, Hrvatskoj, Sloveniji) i Zapadnoslavenske (osam Provincija u Češkoj, Poljskoj, Slovačkoj i Ukrajini).
Zagreb, 25. 11. 2000. (IKA) – U franjevačkom samostanu sv. Jeronima u Slanom, koji pripada Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, od 20. do 24. studenoga održan je susret dviju slavenskih konferencija franjevačkih provincijala, Južnoslavenske (šest Provincija u BiH, Hrvatskoj, Sloveniji) i Zapadnoslavenske (osam Provincija u Češkoj, Poljskoj, Slovačkoj i Ukrajini). Franjevački je red, koji ima oko 18.000 članova, podijeljen na 15 konferencija od kojih su dvije na području slavenskih naroda. Upravo su franjevci slavenskih konferencija (oko 3.000 franjevaca – što čini oko 17% svih franjevaca na svijetu) najbrojnije novim zvanjima te imaju oko 700 mlade braće u početnoj formaciji. Budući da svi slavenski narodi, kao i Crkva i franjevci u tim zemljama, proživljavaju veoma sličnu situaciju kako na društveno-političkom (problemi zemalja u tranziciji – gospodarski problemi, učenje demokracije, ponovni povratak stranaka lijevih usmjerenja) tako i na religioznom području (u nekim zemljama, kao što su Češka i Slovačka redovništvo izlazi iz ilegale, u Ukrajini su problemi u odnosima s ostalim kršćanskim Crkvama, a posvuda potreba intenzivne evangelizacije kako bi se izgradio novi mentalitet vjernika prema kojem vjera neće biti privatna stvarnost, kako se tvrdilo u komunizmu, unutarnje reorganiziranje Crkve), okupljeni provincijali najprije su analizirali situaciju i individualizirali glavne izazove i mogućnosti za učinkovitu evangelizaciju.
Na temelju podrobnih izvješća o evangelizaciji što su ih podnijeli fra Bernardin Škunca i fra Raomuald Kosla, provincijali su punu pozornost posvetili evangelizaciji u župnom pastoralu, jer u svim franjevačkim provincijama u slavenskim zemljama dobar dio braće još uvijek pastoralno djeluje upravo u župnom pastoralu. Ponovno je istaknuto da takav pastoral nije u suprotnosti s franjevačkom karizmom, ali u vršenju valja paziti na sklad triju temeljnih vrednota franjevačkoga načina života: bratstvo, duh molitve i pobožnosti te život prema Evanđelju. Gdje god se mogu živjeti te vrednote tu se franjevci, u suradnji s mjesnom Crkvom, mogu i trebaju založiti. Očito da ostaje otvorenim pitanje franjevaca samaca na pojedinim malim župama, jer tu nedostaje vrednota bratstva, ali to se treba rješavati u hodu. Provincijali su zadužili fra Bernardina Škuncu da napravi sažet prikaz razmišljanja i sistematizira radove tog skupa kako bi se moglo poslati dopis Generalnoj upravi Franjevačkoga reda koja intenzivno radi na ponovnom promišljanju franjevačke prisutnosti i djelovanja na župama te da se neumorno i odvažno traže novi oblici evangelizacije.
Bilo je riječi i o formaciji mladi franjevaca kao i o trajnoj formaciji sve braće te je odlučno da će u tome više surađivati i u to više uključiti i franjevačka teološka učilišta obiju konferencija. Dogovorena je i izmjena studenata u cilju učenja jezika, ali i studija teologije.
Uz radni dio susreta provincijali su pohodili Dubrovnik, Humac, Široki Brijeg, Međugorje, gdje su s hodočasnicima slavili euharistiju. Provincijali su također posjetili Mostar i Sarajevo, gdje su susreli franjevačke studente teologije, te Tolisu i Zagreb. Sljedeći takav susret održat će se za dvije godine u Poljskoj.