Đakovo, (IKA/TU) – Dvjestotinjak osoba, uglavnom članova udruga slijepih i slabovidnih i njihovih pratitelja iz Osječko-baranjske, Brodsko-posavske i Vukovarsko-srijemske županije te njihovi gosti – članovi Udruženja slijepih iz Orašja i Udruge slijepih iz Pleternice u Požeškoj biskupiji, okupili su se u subotu, 30. travnja, na tradicionalnom 38. nadbiskupijskom susretu slijepih i slabovidnih osoba, koji se u organizaciji Nadbiskupijskog ureda za osobe s invaliditetom i njihovih obitelji održao u prostorijama đakovačkog KBF-a. Nakon uvodne molitve nazočnima se obratila Tonka Odobašić, tajnica Povjerenstva. Uputila je pozdrav dobrodošlice svim članovima udruga, svećenicima i redovnicama, članovima grupe „Otkazani let”, predavaču prof. mr. Luki Marijanovići, mons. Stjepani Karaliću, vlč. Marijanu Kopiću, povjereniku za osobe oštećena vida u Sarajevskoj nadbiskupiji te slijepom svećeniku mons. Ivanu Matijeviću, kojega je nazvala pravim domaćinom ovog susreta jer je suorganizator svih dosadašnjih susreta koji su započeli još 1975. godine.
U ime Sarajevske nadbiskupije i osoba koje pastoralno prati, nazočnima se obratio vlč. Marijan Kopić, predstavivši tri molitvenika za slijepe osobe. Objašnjavajući razliku među pojmovima slijep i slijepac, vlč. Kopić je rekao: „Slijep je onaj koji ne vidi tjelesnim očima stvari oko sebe, a slijepac onaj koji ne vidi srcem, umom, duhom. Slijepac ne prizna ni Boga ni čovjeka, zato jao slijepcima.”
„Mi, kao kršćani, što god radimo osvrćemo se na začetnika naše vjere, Isusa Krista, njegov stav, postupanje. Ono što je govorio o slijepima vrijedi i za nas. Isus je činio čudesa, ozdravljenja, među ostalima i ozdravljenje slijepih. Taj stav obavezuje i nas da činimo koliko možemo za slijepe. Zahvaljujemo Bogu što je došlo novo vrijeme kada imamo više razumijevanja za ljude u potrebi, pogotovo za slijepe osobe”, rekao je prof. Marijanović, koji je održao predavanje na temu „Isus i slijepi”, gdje je, govoreći o čudesima koje je činio Isus, među ostalim naglasio kako Isus nije htio učiniti niti jedno čudo za svoju vlastitu korist, ili samo radi predstave, već su ta čudesa uvijek bila na spasenje i korist čovjeka, načinjena iz samilosti, sućuti.
Nakon predavanja je uslijedilo kratko predstavljanje sudionika susreta i mogućnost ispovijedi. Središnji dio susreta bilo je misno slavlje koje je predvodio mons. Stjepan Karalić, u koncelebraciji mons. Matijevića, mons. Marijanovića i vlč. Kopića. Osvrnuvši se na sve rečeno tijekom susreta, mons. Karalić je u homiliji postavio svima važno pitanje – vjeruju li doista u sve što su čuli u predavanju, jer je ta vjera temelj susreta i duhovnog vida okupljenih. Podsjetio je kako su apostoli vidjeli i bili prisutni kada je Isus činio čudesa, ali njihova vjera nije bila toliko jaka kada im je Isus počeo najavljivati stvarnost života – muku, patnju, gubitak zdravlja, smrt i na kraju uskrsnuće. „To je problem u našem životu – prepoznati ono što je Božje. To Božje lakše ćemo prepoznati i razumjeti ako vjerujemo ako je on s nama, jer obećao je – Ja sam s vama do svršetka svijeta”, rekao je, među ostalim, mons. Karalić, podsjetivši kako je temelj Isusovim čudima bila jedino vjera, odnosno da je čuda činio samo onima koji su vjerovali.
Liturgijsko slavlje animirali su članovi Frame Đakovo, predvođeni s. Gabrijelom Teom Damjanović, a nakon okrepe uslijedilo je druženje uz svirku grupe „Otkazani let”, koju čini skupina slijepih mladića. I ovaj susret bio je nova prilika za ponovni susret prijatelja koji već godinama dolaze na takve susrete, a onima koji su došli prvi put, prilika da upoznaju radost takvih druženja i osjete međusobnu potporu.