Susret svećenika i đakona Zadarske nadbiskupije
Susret svećenika i đakona Zadarske nadbiskupije
Karin (IKA )
Svako pastoralno djelovanje treba pratiti teološka refleksija. Bilo bi pretjerano reći da postoji "jaz" između teologije i pastorala. No izvjesna podijeljenost svakako je na djelu
Karin, (IKA) – “Svako pastoralno djelovanje treba pratiti teološka refleksija. Bilo bi pretjerano reći da postoji ‘jaz’ između teologije i pastorala. No izvjesna podijeljenost svakako je na djelu. Nepotrebno. Jer teološki ‘obezglavljen’ pastoral se lako pretvori u nejasni religiozni prakticizam, humanizam, moralizam. I jer pastoralno neosjetljiva teologija lako postane blijedi, beživotni intelektualizam ili se stranputicama karijerizma udaljava od svog crkvenog poslanja”, rekao je dr. don Ivica Žižić, predavač na susretu svećenika i đakona Zadarske nadbiskupije ređenih u proteklih deset godina.
Na susretu održanom u ponedjeljak 10. studenoga u franjevačkom samostanu u Karinu, u sklopu permanentnog obrazovanja mladih svećenika, dr. Žižić je predstavio Direktorij za pastoral sakramenata u župnoj zajednici. Don Ivica je potaknuo na potrebu uviđanja koliko je župni pastoral u skladu s onim što Crkva traži; što se mora poboljšati te ozbiljno i odgovorno pristupiti obnovi sakramentalnog života župnih zajednica. Predstavljajući temeljne smjernice Direktorija, don Ivica je podsjetio da taj dokument, odobren od HBK i objavljen ove godine, predstavlja pastoralni ‘kompendij’ sakramentalne prakse u župama. Želi doprinijeti dubljem razumijevanju i radosnijem slavljenju sakramenata u župnoj zajednici. Direktorij nastoji ‘smjestiti’ pastoral u kulturalne prilike domaće Crkve pružajući poticaje poboljšanju i ujednačenju pastoralne prakse. Pastoral se ne ograničava na samu pripravu na sakramente niti znači jedino ‘katehezu’ sakramenata, upozorio je dr. Žižić.
Glavne smjernice u Direktoriju su pitanje liturgijske formacije svećenika i vjernika, problem sakramentalne discipline iza kojeg slijedi pitanje uloge vjernika laika u sakramentalnom pastoralu i sukladno tome zahtjev za ostvarenjem iskustva življenog kršćanstva te zadatak osuvremenjenja sakramentalnog pastorala. Direktorij upozorava na rizike ‘izlaženja’ iz zadanih okvira i prepuštanje površnom akcionizmu ili tzv. ‘kreativnosti’ koja završava u ‘kaosu’. “Traženje ujednačene prakse, usklađivanja s pravilima Crkve, pozivanje na pravne odredbe i rubrike kazuje da je došao čas nadilaženja samovolje i nereda u sakramentalnoj disciplini. Povratak u pravila ne znači svođenje sakramenata na čisti legalizam i rubricizam nego povratak u okvire koji sakramentima jamče da budu ono što jesu: slavlja vjere. U tu svrhu postoje liturgijsko pravo da sakramenti ne bi izgubili svoj identitet i smisao i opće kanonsko pravo koje štiti sakramentalni život Crkve”, rekao je predavač, dodavši da Direktorij želi stati na kraj relativizmu u pripravi, a osobito u liturgijskim slavljima. Zbog toga potvrđuje liturgijske i pravne principe koji vrijede u slavljenju sakramenta i od kojih se ne može odstupati. “Zloupotrebe često imaju korijen u krivom poimanju slobode, a nekad se temelje na neznanju” zapisano je u Direktoriju. Relativizam u odnosu prema bogoslužju lako je uočiti u tzv. kršenju liturgijskih propisa. Nekad je cijelo bogoslužje izloženo instrumentaliziranju, spektaklu, te nije razvidno da se radi o službi Božjoj nego o nekom skupu – velike proslave, s pozornicama, natpisima, govorom tipičnim za medije i politiku i slično, dječjoj predstavi (prva pričest, infantilizacija sakramenta) tj. liturgija se “sekularizira” i ispražnjava od svakog smisla svetoga, upozorio je don Ivica, dodavši da relativizam u liturgiji nije teorijske, nego praktične naravi. To je praktična apsolutizacija samovolje, osobito kad je riječ o prostoru i vremenu slavlja sakramenata, a nekad i o samom sadržaju. Direktorij daje smjernice kako bi se ostvario suvremeni sakramentalni pastoral koji odgovara istini sakramenata i koji tu istinu riječima i djelima vjerodostojno posreduje. “Stoga se taj Dokument ne ‘zatvara’ u niz propisa, nego ‘otvara’ u poticajima i sugestijama kako bi život Crkve u sakramentima pronalazio svoje vrelo i vrhunac”, rekao je predavač, istaknuvši da su svećenici pozvani na vjernost povjerenim službama, osobito posvetiteljskoj u kojoj svi oblici relativizma i samovolje stvaraju nesagledive posljedice za život vjere.