Preč. Josip Prežigalo preminuo je u župnom dvoru u Mihovljanu 28. listopada u prijepodnevnim satima 1978., a u Mihovljanu je proveo 43 godine. U župnoj crkvi sv. Mihaela slavljena je svečana misa koju je predslavio najmlađi svećenik mihovljanske župe, ovogodišnji mladomisnik vlč. Sebastijan Valjavec, a propovijed je izrekao kanonik Prvostolnog Kaptola u Zagrebu mons. Stjepan Večković.

Govoreći o životu pokojnog župnika Prežigala, kojega se mnogi stariji župljani sjećaju, a mlađi znaju za njega po predaji starijih, mons. Večković je rekao kako su pokojnog župnika resile mnoge vrline: bio je duhovan, poletan, pun ideala, razborit i vrstan propovjednik što je, kako je rekao, rezultiralo bogatim životom vjere u župi Mihovljan.

„Njegova riječ, propovijed rado se slušala: o tome se govorilo po kućama i selima. Od te Božje riječi – posijane nedjeljama i blagdanima s propovjedaonice ili s oltara – živjelo se i o njoj se razmišljalo. Njegov poziv na euharistijski život, na čestu pričest, na život potpune predanosti Bogu brzo je donosio plodove te u čitavoj župi nastupa veliki preokret i duhovni procvat“, istaknuo je propovjednik, dodavši da je to rezultiralo i mnogim svećeničkim zvanjima u toj župi te je pokojni župnik Prežigalo do oltara dopratio čak dvanaest svećenika, mladomisnika, a jednome od njih jednom je prilikom sam posvjedočio kako je više djece i mladih odgojio molitvom negoli propovijedanjem.

Život molitve pokojnog župnika pomogao mu je da lakše nosi i križeve župničke službe onoga vremena jer u to vrijeme župna je crkva minirana i srušena. Ipak župnik se, usprkos svim problemima i bolima nije dao smesti, naglasio je propovjednik.

„Detonacije još nisu utihnule, dim se još nije razišao, prašina se još nije slegnula, a on je već imao plan za podizanje novog doma Gospodnjeg. Izgrađivao je duhovnu crkvu, posebno među mladima koji su se rado okupljali oko župnika u staroj školi, baraki župnog voćnjaka u privremenoj crkvi“, zaključio je propovjednik, podsjetivši se kako je župnik Prežigalo, kada je sazrela situacija za gradnju nove župne crkve, odlučio odreći se župničke službe kako bi mlađe generacije mogle graditi i raditi, a on ostati molitvena prisutnost i podrška koja prati i savjetuje.

„On je živio s nama, trpio, plakao, s nama se radovao. Njegov život s nama bio je plod produhovljenog osvjedočenja da živi s nama u ime Isusa Krista; da nam donosi Krista; da nam dijeli njegove darove; da primjerom potvrđuje da je i on vjernik u kojem Evanđelje postaje stvarnost, život. Doživljavali smo ga zato u raspoloživosti za naše spasenje. Kada je hodao po ovim našim brežuljcima posjećujući bolesnike i umiruće, kad je okupljao djecu i mlade, kad je propovijedao, doživljavali smo tu prisutno srce puno vjere, pobožnosti i unutarnje kršćanske radosti“, napomenuo je propovjednik, zaključivši pozivom iz oporuke župnika Prežigala da ga se nikad ne zaboravi u molitvama i misama.

Nakon mise svećenici su se s okupljenim narodom uputili na mihovljansko groblje gdje je pokopan župnik Prežigalo kako bi se pomolili za njegovu dušu i blagoslovili njegov grob kojeg su  povodom obljetnice njegove smrti domaći svećenici obnovili, postavivši novu ploču s natpisom.

Iz župe Mihovljan trenutno je 15 živućih svećenika: pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski, mons. Stjepan Večković, vlč. Josip Komorčec, vlč. Josip Pavlek, vlč. Petar Golub, vlč. Alojzije Pakrac, vlč. Marijan Culjak, prof. Josip Oslić, prof. Josip Šalković, vlč. Slavko Kresonja, vlč. Željko Horvat, vlč. Branko Risek, vlč. Josip Horvat, vlč. Kristijan Tušek i vlč. Sebastijan Valjavec. Župa također ima i jednog časnog brata u Družbi Isusovoj, devet sestara redovnica u više redovničkih zajednica te jednog sjemeništarca u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati.