Dubrovnik, (IKA) – Susret svećenika, redovnika, redovnica i vjeroučitelja laika Dubrovačke biskupije održan je 9. listopada u novootvorenoj dvorani bl. Alojzija Stepinca u samostanu sv. Klare u Dubrovniku. Zajedničko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u crkvi Male braće na početku susreta vodio je isusovac o. Marijan Bešlić, a tekstovi za razmišljanje uzeti su iz bogate pisane ostavštine naših budućih blaženika službenice Božje Marije od Propetog Petković i sluge Božjeg Ivana Merza.
Predavanje “Marija od Propetog Petković, časna službenica Božja – dar Crkvi i svijetu” održala je s. Ksenija Režić iz Družbe kćeri milosrđa, koju je utemeljila Marija Petković . S. Ksenija podsjetila je na životni put Majke koja nas je sve svojim humanizmom zadužila pred Bogom i svijetom. Istaknula je posebice Marijinu ljubav prema ugroženoj i siromašnoj djeci i odraslim ljudima za koje je još prije nego je osnovala red, otvorila sirotište 1919. godine. Sljedeće godine, uz potporu dubrovačkog biskupa dr. Josipa Marčelića, utemeljila je družbu Kćeri milosrđa, čiji je temeljeni zadatak bio vjerski odgoj djece, osobito siromašne i pomoć svim siromasima. O tim njezinim djelima s. Ksenija je rekla kako su ona zapravo bila odgovor na teške poratne prilike s početka 20. stoljeća. Veliki dio života službenica Božja provela je izvan domovine, šireći Družbu na drugim kontinentima. Od svojih sestara uvijek je tražila da imaju “duh jake žene”, “da budu jake žene sa srcem majke” što je vidljivo iz njezinih pisama. S. Marija od Propetog umrla je u 74 godini života u Rimu, gdje je i pokrenut postupak za proglašenje blaženom.
Drugo predavanje održao je katolički laik inž. Branko Korbar o “Ivanu Merzu – katoličkom intelektualcu, uzoru odgojiteljima u vjeri”. Predstavljajući lik budućeg blaženika podsjetio je kako su s. Marija od Propetog i Ivan Merz suvremenici, odrasli u prilično različitim sredinama i obiteljima, ali i da su oboje na svom putu slijeđenja Krista često bili neshvaćani od svoje sredine, pa i od onih najbližih. Ivan Merz radio je kao srednjoškolski profesor na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, rekao je predavač, no bio je osposobljen za posao i u drugim strukama, a neki poznavatelji njegova života ističu da je bio “najobrazovaniji Hrvat tridesetih godina” proteklog stoljeća. Kako je sam isticao, katolička vjera bila je njegovo životno zvanje i sve svoje snage usmjerio je na osobni molitveni život i aktivno djelovanje u brojnim crkvenim udrugama s početka 20. stoljeća. Umro je u 32 godini života, a postupak za proglašenje pokrenuo je 1958. kardinal Franjo Šeper.
Na kraju susreta biskup dubrovački Želimir Puljić zahvalio se predavačima i nazočnima, istaknuvši kako se i iz životnog puta tih dvoje budućih blaženika može zaključiti ono što i Papa spominje, kako je besmisleno zadovoljiti se prosječnošću kršćanskog života i da smo svi mi pozvani na svetost.