Vepric, 18. 4. 2002. (IKA) – Svećenici Splitsko-makarske nadbiskupije, njih 150, okupili su se 17. travnja na svojoj redovitoj godišnjoj skupštini u Vepricu. Skupština je započela svečanim koncelebriranim euharistijskim slavljem koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, a u slavlju i radu skupštine sudjelovao je i umirovljeni nadbiskup Ante Jurić. Nadbiskup Barišić je kao pastir ohrabrio svoje suradnike–svećenike na nove pastoralne iskorake na početku novog tisućljeća s kojim se poklapa i nadbiskupijski jubilej 1700. godišnjica mučeništva sv. Dujma. U pripravi za taj veliki jubilej ova godina je posvećena razmišljanjima i inicijativama koje će u prvi plan staviti župu – zajednicu vjere i života. Bez zalaganja svećenika – župnika župa ne može ostvariti jedan takav cilj niti ispuniti svoje poslanje. Ukoliko prvi svećenici ne ostvare i horizontalno i vertikalno zajedništvo, teško mogu djelovati tako da i puk Božji otkrije vrednotu zajedništva u svime njenim dimenzijama i pod svim vidovima. Važno je da se svećenici ne zatvore u se, da ne postanu geto, djelatnici ureda i obreda, da ne postanu zapreka umjesto prilika svojim vjernicima. Nadbiskup je istaknuo i mnoštvo pozitivnih znakova i puno dobre volje koji nas potiču na veću aktivnost. U prvom redu radi se o velikom angažmanu i samih laika koji se uključuju kao vjeroučitelji, animatori, suradnici u isto poslanje koje je Krist povjerio i općem i ministerijalnom svećeništvu.
Nakon mise i kratke pauze uslijedio je i radni dio koji se sastojao od teološkog nagovora na temu eklezijalnog zajedništva kojeg je izložio dr. Ante Nedjeljko Ančić, profesor na KBF-u u Splitu. Dr. Ančić pošao je od zaključka kako je danas u praksi ugroženo tradicionalno poimanje zajedništva, premda se ne može reći da moderni čovjek ne teži i čezne za ljubavlju, prijateljstvom i ostalim vrednotama na kojima počiva zajedništvo. Istu situaciju živimo i mi svećenici koji smo formirani u duhu #!svećeničkog#! individualizma, pripremali se za samostalan život, te tako nemamo velikog osjećaja za zajedništvo i suradnju. Kao lijek protiv toga prof. Ančić je ponudio unutarnje iskustvo zajedništva s Kristom. Preko njega imamo udio u Božanskoj trojstvenoj ljubavi koja je za nas model zajedništva iz koje izrasta Crkva, slika i sakrament zajedništva čovjeka s Bogom i ljudi međusobno. Za svećenika bi trebalo važiti da primat ima biti nad činiti, a u tom našem nastojanjem za biti od iznimne je važnosti promatrati Kristovo lice. Trebamo postati ljudi molitve i steći iskustvo šutnje, te onda iz toga crpiti snagu za obnovljeni kršćanski život. Samo po primatu duhovnoga života moći ćemo postati svjedoci ljubavi Božje, a onda i prepoznati Kristovo lice u drugima. Sve treba uložiti u ljubav, da bismo mogli ostvariti i plodove budućnosti.
Nakon izlaganja prof. Ančića uslijedila su izvješća pojedinih nadbiskupijskih ureda o stanju i aktivnostima. U ime generalnog vikarijata, izvješće je podnio mons. Ivan Ćubelić, generalni vikar. Nakon njega je mons. Drago Šimundža izvijestio o radu pastoralnog vikarijata, da bi potom mons. Josip Delić iznio stanje u sudskom vikarijatu i mons. Jure Vrdoljak, vikara za zvanja, govorio je o aktivnostima na polju duhovnih zvanja i radu s ministrantima. Uslijedila su izvješća vezana za materialia: don Josip Pavić je prikazao ekonomsko stanje biskupije kroz proteklu godinu, don Ante Šošić podnio je izvješće o radu Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika, don Marko Ćubelić govorio je o radu Caritasa i don Josip Lončar o Uredu za graditeljske poslove. Uslijedilo je zatim izlaganje mr. Josipa Periša o radu Katehetskog urede, kao i izvještaj don Mirka Mihalja o Uredu za sredstava društvenog priopćavanja. Nakon vikarijata i ureda na red su došla i nadbiskupijska povjerenstva, točnije rečeno dva nedavno osnovana: dr. Mladen Parlov je govorio kao predsjednik povjerenstva za mlade, a dr. Ante Ančić kao predsjednik povjerenstva za ekumenizam i dijalog.
Po završetku dijela programa kojim je moderirao mons. Ivan Ćubelić pristupilo se diskusiji. (j04435hr/ibo/mjb)